Najnoviji dobitnik Nobelove nagrade za književnost László Krasznahorkai jedan je od najcjenjenijih mađarskih pisaca. Dobitnik je više mađarskih i međunarodnih književnih priznanja, a djela su mu prevođena na nekoliko jezika.
Rođen 1954. godine
László Krasznahorkai je rođen 1954. u Đuli, pokrajinskom gradu u Mađarskoj. Objavio je prvi roman „Sátántangó“ 1985. godine, kojeg su kritičari nazvali „očaravajućim portretom jedne ruralne zajednice koja je pred kolapsom“.
Adaptiran je u nadaleko hvaljeni sedmosatni film "Sátántangó" u režiji Béle Tarra.
Zanimljivo je da je tri decenije kasnije ovaj roman osvojio nagradu Best translated Book in English – 2013. godine.
Uslijedila je knjiga „Melanholija otpora“ 1989. Ovaj, drugi po redu roman, donosi neobičnu priču smještenu u gradić u mađarskom Alfeldu (deo Panonske nizije) gdje dolazi cirkus sa ogromnim prepariranim kitom. Uskoro će se, međutim, ispostaviti da su i cirkus i kit zapravo samo fasada i izgovor Knezu, jezivom „biću iz sjenke“ da pobuni rulju, koja će početi da ruši sve pred sobom. Situaciju opšte panike i pometnje koristi robusna i ambiciozna gospođa Ester da prigrabi poluge gradske vlasti….
Potom slijedi roman „Rat i rat“ 1999. i „Povratak kući barona Venkhajma“ 2016. Ovi romani, sa opsesivnim likovima i predivnim i okrutnim pejzažima, svrstali su ga u red najznačajnijih postmodernističkih pisaca. Poznat je po dugim rečenicama, s često distopijskim i melanholičnim temama uz neumoljiv intenzitet zbog kojeg su ga kritičari poredili s Gogoljem ili Kafkom.
Karijera pisca oblikovana je jezikom, ali i putovanjima. Laslo je napustio komunističku Mađarsku još 1987. godine, da bi se nastanio u u Zapadnom Berlinu, a potom seleći se širom Europe. Jedno vrijeme je čak živio u Njujorku, i to u stanu Allena Ginsberga , kojem je odao počast da je zaslužan što je završio djelo „Rat i rat“.
Kako ga je opisala Susan Sontag
Susan Sontag opisala ga je kao „savremenog mađarskog majstora apokalipse“, a 2015. postao je prvi pisac iz te zemlje ovjenčan priznanjem Man Booker International.
U njegovom opusu su i kratka prozna djela kao što su „Animalinside“ (2010) i te „Pustošenje i tuga pod kapom nebeskom“ (2004) i „Seiobo je boravio tamo dole“ (2008).