Pobunjeničke snage pokrenule su u srijedu najveću ofanzivu protiv sirijske vlade u posljednjih nekoliko godina.
Do nedjelje su preuzeli kontrolu nad "velikim dijelovima" drugog po veličini grada u zemlji, Halepa i napredovali su prema Hami na jugu.
Iznenadna ofenziva potaknula je prve ruske napade na Halep od 2016., a sirijska vojska je povukla svoje trupe iz grada.
Napad je predvodila islamistička militantna grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS) - koja ima dugu historiju u sirijskom sukobu, piše BBC.
Ko su Hayat Tahrir al-Sham?
HTS je osnovan pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao direktna podružnica Al Qaide.
Vođa samozvane grupe Islamska država (IS), Abu Bakr al-Baghdadi, također je bio uključen u njeno formiranje.
Smatrala se jednom od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih grupa protiv predsjednika Assada.
Ali činilo se da je njena džihadistička ideologija bila pokretačka snaga, a ne revolucionarni žar - i u to se vrijeme smatralo da je u suprotnosti s glavnom pobunjeničkom koalicijom pod zastavom Slobodne Sirije.
A 2016. godine vođa grupe, Abu Mohammed al-Jawlani, javno je raskinuo redove s Al Qaidom, raspustio Jabhat al-Nusru i osnovao novu organizaciju, koja je uzela ime Hayat Tahrir al-Sham kada se spojila s nekoliko drugih sličnih grupa godinu dana kasnije.
Ko vlada Sirijom?
Rat u Siriji u posljednje četiri godine osjećao se kao da je zapravo završio.
Vladavina predsjednika Bashara al-Assada u biti je neosporna u većim gradovima zemlje, dok neki drugi dijelovi Sirije ostaju izvan njegove izravne kontrole.
To uključuje područja s kurdskom većinom na istoku, koja su više-manje odvojena od sirijske državne kontrole od prvih godina sukoba.
Nastavljeni su, iako relativno prigušeni, nemiri na jugu gdje je 2011. započela revolucija protiv Assadove vladavine.
U golemoj sirijskoj pustinji, pripadnici grupe koja sebe naziva Islamska država i dalje predstavljaju sigurnosnu prijetnju, osobito tokom sezone lova na tartufe kada ljudi odlaze u to područje kako bi pronašli vrlo profitabilnu deliciju.
A na sjeverozapadu, pokrajinu Idlib drže militantne grupe koje su tamo protjerane na vrhuncu rata.
HTS, dominantna sila u Idlibu, je ta koja je pokrenula iznenadni napad na Halep.
Ogorčene unutrašnje svađe
Idlib je nekoliko godina ostao bojno polje dok su snage sirijske vlade pokušavale vratiti kontrolu.
Ali sporazum o prekidu vatre iz 2020. uz posredovanje Rusije, koja je dugo bila ključni Assadov saveznik, i Turske, koja je podržala pobunjenike, uglavnom se održao.
Ondje živi oko četiri miliona ljudi - većina njih raseljena iz mjesta i gradova koje su Assadove snage osvojile od pobunjenika u brutalnom ratu iscrpljivanja.
Halep je bio jedno od najkrvavijih bojišta i predstavljao je jedan od najvećih poraza pobunjenika.
Kako bi postigao pobjedu, predsjednik Assad nije se mogao oslanjati samo na nedovoljno opremljenu i slabo motiviranu vojsku u zemlji, koja je ubrzo postala opasno rastegnuta i redovito nesposobna držati položaje protiv napada pobunjenika.
Umjesto toga, počeo se uvelike oslanjati na rusko zrakoplovstvo i iransku vojnu pomoć na terenu – uglavnom kroz milicije koje je sponzorirao Teheran.
Među njima je bio i Hezbollah.
Nema sumnje da je neuspjeh koji je Hezbollah nedavno pretrpio zbog izraelske ofanzive u Libanu, kao i izraelskih napada na iranske vojne zapovjednike u Siriji, odigrao značajnu ulogu u odluci džihadističkih i pobunjeničkih skupina u Idlibu da izvrše iznenadni, neočekivani napad krenuti prema Halepu.
U proteklih nekoliko mjeseci Izrael je intenzivirao svoje napade na skupine povezane s Iranom, kao i na njihove linije opskrbe, nanoseći ozbiljnu štetu mrežama koje su održavale te milicije, uključujući Hezbollah, operativnima u Siriji.
Bez njih, snage predsjednika Assada ostale su izložene.
HTS je već neko vrijeme uspostavio svoju bazu moći u Idlibu gdje je de facto lokalna uprava, iako su njegovi napori u postizanju legitimnosti ukaljani navodnim kršenjima ljudskih prava.
Također je bio uključen u neke gorke sukobe s drugim skupinama.
Njegove ambicije izvan Idliba postale su nejasne.
Od razlaza s Al Qaidom, njen cilj bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je IS pokušao i nije uspio.
Pokazalo se malo znakova pokušaja ponovnog rasplamsavanja sirijskog sukoba u velikim razmjerima i obnavljanja izazova Assadovoj vladavini nad većim dijelom zemlje - do sada.
