U posljednje vrijeme se vode različite rasprave o ABA ligi, o značaju, o slabostima, o raznim sebičnostima, o promašenim ciljevima kao i o neophodnosti ozbiljnih promjena.
Rasprave i iznošenje različitih pogleda su intenzivirane naročito poslije velikog uspjeha KK Bosna (KK Bosna ili KK Royal ili kako se već zove) i spektakularnog izlaska na regionalnu scenu.
Od ushićenja do razočarenja
Ima tu svega, izjava košarkaških klupskih zvaničnika, izjave političara i, naravno, komentara koji se mogu pročitati - u rasponu od ushićenja do razočarenja.
No ono što je bitnije u ovom trenutku, zapravo najbitnije, jeste razjasniti situaciju sa ABA ligom.
Za mnoge situacija nije baš najjasnija posebno nakon uskraćivanja podrške KK Ciboni i KK Mornar da, iako sportski nisu izborili opstanak u ligi, i dalje igraju.u novoj sezoni.
Naročito je to intrigantno jer se radi o jednom od suvlasnika ovog takmičenja.
Također je interesantno pogledati kako su pojedini klubovi glasali "za" ili "protiv", a posebno navodnu suzdržanost Igokee.
To sve ipak ukazuje na određeni i politički utjecaj.
Iz Košarkaškog saveza Srbije već duže se čuju negativne ocjene o ovom sistemu takmičenja, koji je, kako navode, "izgubio svoj smisao i nema interesa KS Srbije za učešće u ovoj ligi".
U tom smislu je Košarkaški savez Hrvatske pokrenuo čak ozbiljnu raspravu na svojim organima da li učestvovati ili ne, odnosno da li učestvovati u nekom drugom regionalnom takmičenju u kojem bi okviri bili postavljeni na drugačiji način.
Brojne slabosti
Tim povodom su nabrojane brojne slabosti koje prate ABA ligu i koje se u konačnici svodi na dvoboj Crvene zvezde i Partizana te da od toga hrvatska košarka ne samo da nema nikakvog boljitka nego, naprotiv, da je čak i nazadovala u ovakvom formatu.
S obzirom na to da se njihovi stavovi podudaraju s mojim pristupom, želim da ovim tekstom otvorim raspravu i u našim košarkaškim krugovima - da vidimo da li to odgovara našim interesima ili smo pristalice ozbiljnih promjena ukoliko dođe do istupanja srbijanskih i hrvatskih klubova iz takmičenja.
Da bi stvari razumjeli potrebno je vratiti se na početak.
Kao predstavnik/predsjednik Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, a i u isto vrijeme član Takmičarske komisije evropskog ogranka Međunarodne košarkaške federacije (FIBA Evropa), prisustvovao sam sastanku koji je održan u Sloveniji (Brdo kod Kranja) gdje se razgovaralo tada o organizaciji novog regionalnog takmičenja, Jadranske lige (sada ABA).
Na sastanku su bili prisutni svi zainteresirani iz republika bivše YU kao i oni koji su tu ideju pokrenuli (Lisac, Bilić, Lorbek).
Naravno, ta ideja je u osnovi bila dobra, ne samo kao sportska.
Privlačenje sponzora
Bila je to prilika za daljnju afirmaciju košarkaškog sporta i privlačenje velikog broja sponzora koji bi donijeli toliko potreban novac u jedan od naših najpopularnijih sportova.
Sve bi to bilo praćeno prisustvom velikog broja navijača na utakmicama. Moja diskusija je i bila temeljena sa tim stavom.
Protiv zatvorenog sistema takmičenja, šire promatrano, želio sam i predlagao da to bude sistem piramidalne strukture.
Time sam želio dati prednost državnom prvenstvu i razvoju mladih košarkaša jer to je nešto sa čime možemo biti ponosni (razvoj mladih igrača).
Ništa nisam imao protiv finansijskih interesa pojedinaca, ali sam tražio i veći utjecaj državnih saveza na upravljanje sistemom.
U tom smislu sam dosta vremena proveo sa prijateljima, Bilićem i Lorbekom, u diskusijama o svim ovim pitanjima.
Bio mi je problem objasniti da nisam protiv te lige, ali bio sam uvjeren da ona treba da bude igrana nakon državnog prvenstva.
Da, istovremeno sam bio protiv zatvorenih sistema takmičenja, što je temeljni pristup Eurolige. Nažalost, ostao sam usamljen u tom stavu, čak možda i ismijan i od kolega koji su bili prisutni na sastanku.
Moram ponovo naglasiti da je prijedlog imao i značajnu socijalnu dimenziju, što me je radovalo. Kasnije smo to oduševljenje o zajedničkoj organizaciji i pozitivnu energiju uobličili u prijedlog aplikacije za organizaciju Svjetskog prvenstva u košarci 2010 godine.
Prvi put su se pojavile četiri zemlje nastale iz bivše Jugoslavije i nakon teških ratnih iskustava - Srbija, Slovenija, Hrvatska i BiH - željnih da zajedno organiziraju prvenstvo.
Obezbijedili smo i podršku svih državnih struktura.
Nažalost, na sjednici Borda FIBA u malezijskom Kuala Lumpuru odlučeno je da to bude Turska (bila je odlična organizacija prvenstva ali velika šteta da nismo prošli mi kao aplikanti jer kasnije je postalo normalno da se tako organiziraju prvenstva, iz niza razloga, ali dominantno finansijskih).
Neophodne promjene
Da se vratimo ABA ligi.
Moramo progovoriti i o negativnim uticajima na brojne klubove i neispunjenim obećanjima od strane Eurolige.
O ovome se može pisati nadugo i naširoko
Svakako da moramo u obzir uzeti negativan utjecaj na državna prvenstva (smanjen interes gledalaca i sponzora i sporiji razvoj mladih igrača).
Konačno, razumijem negativne stavove košarkaških saveza Srbije i Hrvatske koji se javljaju u zadnje vrijeme.
Mislim da bi se konačno trebalo ozbiljno porazgovarati o svim aspektima organizacije ovakvog sistema ali i sa promjenjenim okvirom podređenim interesima svih učesnika, a u konačnici podrediti interesu razvoja košarkaškog sporta i igrača na ovim prostorima.
Nemojmo dozvoliti da sujete pojedinaca zaustave potrebne pozitivne promjene.
Zato hajde da pogledamo sve prednosti i nedostatke ovako organizirane lige, a koje možemo čuti od dobrih poznavalaca košarke u regionu:
Snaga sistema
Bogata tradicija i sjajan ugled: KK Bosna, jedini bosanskohercegovački klub osvojio je titulu prvaka Evrope 1978/79 u muškoj konkurenciji, što mu daje izuzetno jaki historijski identitet i prepoznatljivost.
Jasan infrastrukturni okvir: Ugrađen je u Mirza Delibašić dvorani ili kako čujemo da će igrati u dvorani Zetra, što omogućava organizaciju utakmica i potencijalno boljih događaja.
Mlad i entuzijastičan sastav tima: Fokus na domaćim mladim igračima i ograničen broj stranaca, što smanjuje troškove i stvara atraktivan razvojni model.
Solidna lokalna podrška: Klub je dobio finansijsku potporu od općina Centar i Novo Sarajevo, Kantonalne vlade i Federalne vlade (BH Telecom kao sponzor).
Slabosti
Finansijski problemi: Česte krize, pauze u takmičenju (poput 2020.), dugovi i ovisnost o državnoj pomoći.
Nedostatak institucionalne potpore: Grad Sarajevo i Kanton često odbijaju direktna ulaganja, što dodatno otežava stabilnost
Neizvjesna upravljačka struktura: Problemi u internom vodstvu, sukobi i slaba institucionalna strategija Slabi rezultati, nedovoljna konstantnost dobrih rezultata.
Prilike
Sponzori i partnerstva: Potencijalni partneri poput BH Telecoma i eventualno Turkish Airlinesa pokazuju da komercijalni model može donijeti značajna poboljšanja.
Regrutacija mladih igrača: S pravim programom razvoja mladi igrači mogu postati pokretači uspjeha i povećati vrijednost kluba.
Veća uloga lokalnih institucija: Povratkom kluba pod upravu Kantona ili Grada može se stabilizirati finansiranje i odlučivanje.
Rast regionalnih liga: Učešće u ABA ligi i FIBA takmičenjima nudi veću vidljivost, što može donijeti dodatnu spnzorsku i medijsku pažnju.
Prijetnje
Finansijska neizvjesnost: Nedovoljna stabilnost i pritisak na opstanak mogu rezultirati krizom povezanom sa opstankom kluba.
Rast konkurencije: Drugi bh. klubovi (npr. Igokea, Široki) za sada imaju bolju strukturu i rezultat, što otežava osvajanje titula
Odlazak talenata: Mladi domaći igrači mogu napustiti klub i druge klubove iz BiH zbog neizvjesnosti i nedostatka profesionalnih uvjeta. KK Bosna mora postati magnet za mlade igrače iz BiH.
Slaba domaća publika: Iako postoje povremeni entuzijasti, dvorane obično nisu pune i navijačka baza je ograničena.
Preporuke
Finansijsko restrukturiranje: Traženje sveukupne institucionalne podrške (Grad, Kanton, Federacija, Država), te novi strateški ugovori sa sponzorima .
Profesionalizacija upravljanja: Transparentna i profesionalna struktura uprave, dugoročni planovi 2–4 godine najmanje.
Jačanje komunikacije i marketinga: Pokrenuti kampanje za povratak navijača i uvođenje događaja (fan zone, community outreach).
Povratak u međunarodnu scenu: Fokus na plasman u FIBA (uvjerenje autora teksta je da doprinosi dugoročnoj stabilnosti kluba) ili ABA takmičenja, kako bi se povećala privlačnost sponzora i publike.
Zaključak
Uz sve čestitke za veliki uspjeh u kratkom roku i posebno entuzijastičnom vjerovanju Dubravka Barbarića ističem da KK Bosna Royal ima sve preduslove – bogatu historiju, potencijal lokalne podrške, energiju – ali mora riješiti dugoročnu finansijsku situaciju i profesionalizirati upravljanje kako bi se izbjegao opasni pad i ponovo započeo uspon.
Ako uspješno integrira institucionalni i komercijalni model, može obnoviti svoj status u bh. i regionalnoj košarci.
Ja joj to osobno želim.
(Autor teksta je univerzitetski profesor, jedan od pokretača Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine te dugogodišnji član rukovodstva evropskog organka Međunarodne košarkaške federacije - FIBA)