Nova studija ukazuje na veću ulogu genetike nego što su prethodna istraživanja ukazivala, procjenjujući doprinos gena određivanju ljudskog životnog vijeka na oko 50 posto.
To je otprilike dvostruko više od onoga što su zaključila prethodna istraživanja i odražava nalaze studija životnog vijeka na laboratorijskim životinjama.
"Životni vijek nesumnjivo oblikuju mnogi faktori, uključujući način života, gene i, što je važno, slučajnost - uzmimo za primjer genetski identične organizme uzgojene u sličnim okruženjima koji umiru u različito vrijeme, rekao je Ben Shenhar, glavni autor studije objavljene u časopisu Science.
Dodaje da su "pokušali objasniti količinu varijacija između različitih ljudi koje se mogu pripisati genetici".
"Naša studija pokušala je podijeliti faktore dugovječnosti na genetiku i 'sve ostalo'. 'Sve ostalo' čini oko 50 posto", navodi on, prenose agencije.
Kaže da geni utječu na životni vijek u oba smjera.
"S jedne strane, postoje iscrpljujući genetski defekti koji mogu uzrokovati bolesti i skratiti životni vijek. S druge strane, postoje geni koji su identificirani i koji, čini se, nude prednosti za dugovječnost.
Mnogi dožive 100 godina bez ikakvih ozbiljnih zdravstvenih problema. Jasno je da ti ljudi imaju zaštitne gene koji štite od razvoja bolesti koje se prirodno javljaju s godinama.
Neki od tih gena su identificirani, iako je, kao i većina složenih osobina, dugovječnost vjerovatno pod utjecajem stotina, ako ne i hiljada gena", rekao je Shenhar.