Med ne postoji kao „jedan najbolji“, jer njegov kvalitet i sastav zavise od mnogo faktora, odnosno vrste biljaka, sezone, vremena, lokacije, ali i načina na koji pčelar vodi brigu o pčelama i procesu proizvodnje. Zato se čak i unutar istog pčelinjaka mogu dobiti različite vrste meda.
Važno je i da je med siguran za upotrebu, što zavisi od kontrole kvaliteta i certifikata nadležnih institucija.
U BiH se kvalitet provjerava u institutima i zavodima, a certifikat analize predstavlja garanciju da je med ispravan za korištenje.
Različite vrste meda imaju različite karakteristike i preporuke: bagremov je blag i često se daje djeci, livadski je univerzalan za svakodnevnu upotrebu, dok se suncokretov često povezuje s kardiovaskularnim problemima. Ipak, ove podjele više su zasnovane na iskustvu nego na strogo medicinskim dokazima.
Med se često spominje kao namirnica s potencijalno blagotvornim djelovanjem na imunitet i disajne puteve, ali nije lijek za bolesti i ne treba ga tako posmatrati.
Zaključak je da ne postoji „najbolji“ med za sve ljude, jer svako treba odabrati onaj koji mu najviše odgovara, uz naglasak da je najvažnije da med bude prirodan i provjerenog porijekla.