U 2026. godini više od milijardu aktivnih Android uređaja predstavlja sigurnosni rizik. Analiziramo šta se tačno dešava s vašim podacima, bankovnim aplikacijama i performansama kada preskočite ažuriranje i kako se možete zaštititi.
Prema nedavnim podacima, više od milijardu Android pametnih telefona i tableta, odnosno oko 30 posto svih aktivnih uređaja, radi na zastarjelom softveru, pretvarajući se iz korisnih alata u potencijalne sigurnosne prijetnje. Evo zašto je važno ažurirati mobitele.
Tempirana “bomba”
Razmjer prijetnje postaje jasan kada se pogledaju brojke. Samo jedna sigurnosna zakrpa Androida za decembar 2025. godine adresirala je 107 različitih ranjivosti. Ako vaš uređaj, na primjer potpuno funkcionalan, ali nešto stariji Samsung Galaxy S21 ili Google Pixel 5, nije dobio to ažuriranje, tih 107 “vrata” ostaje širom otvoreno za potencijalne napadače.
Rizik nije teorijski. Sigurnosni istraživači stalno otkrivaju takozvane “zero-day” ranjivosti, propuste koje napadači već aktivno iskorištavaju prije nego što je zakrpa široko dostupna.
Najopasnije su ranjivosti na najdubljim nivoima sistema, u kernelu i drajverima. Dok se prosječan korisnik najviše plaši zlonamjernih aplikacija s Google Play Store, propust u kernelu omogućava napadaču da preuzme potpunu kontrolu nad uređajem. Nijedno ažuriranje aplikacije ili antivirusni program ne može popraviti takvu rupu – to može učiniti isključivo sistemsko ažuriranje od proizvođača. Ostaviti milijardu uređaja bez ovih zakrpa znači stvoriti potencijalnu mrežu za velike cyber napade.
Kad aplikacije kažu “dosta”
Osim sigurnosnih prijetnji, posljedice zastarjelog softvera osjete se i u svakodnevnoj upotrebi. Najčešći problem dolazi iz finansijskog sektora. Bankarske aplikacije imaju stroge sigurnosne protokole i često provjeravaju verziju operativnog sistema. Kada vaš sistem postane zastario, aplikacija jednostavno prestaje raditi, čime vam se otežava pristup vlastitim finansijama.
Problem se širi i na druge aplikacije. Programeri optimiziraju aplikacije za nove verzije sistema, pa stariji uređaji s vremenom imaju sve više problema, aplikacije se ruše, rade sporije ili gube funkcionalnosti. Na kraju dolazi do toga da više ne možete preuzimati niti ažurirati aplikacije jer nisu kompatibilne.
Performanse uređaja također opadaju, baterija se brže prazni, Wi-Fi i Bluetooth veze postaju nestabilne, a cijeli sistem djeluje usporeno. Mobitel s dobrim hardverom počinje se ponašati kao zastarjeli uređaj, ne zbog kvara, već zbog softvera.
Prisilna zastarjelost: sistemski problem
Važno je naglasiti da ovo nije krivica korisnika, već posljedica načina na koji funkcioniše Android ekosistem. Za razliku od Microsoft Windows, gdje Microsoft direktno isporučuje ažuriranja, Android prolazi kroz složen lanac: Google objavljuje kod, proizvođači čipova poput Qualcomm ga prilagođavaju, proizvođači telefona poput Xiaomi ili OnePlus ga implementiraju, a operateri odobravaju.
Na bilo kojem koraku podrška može prestati, često već nakon dvije ili tri godine.
To dovodi do paradoksa elektronskog otpada, uređaji s naprednim ekranima i 5G povezivošću postaju “zastarjeli” iako su tehnički potpuno ispravni. Tehnološka zajednica pokušava pronaći rješenja, poput otvorenih drajvera koji bi omogućili projektima kao što je LineageOS da produže život uređajima.
Dok se takve promjene ne dogode, korisnici starijih telefona nalaze se pred izborom: kupiti novi uređaj ili prihvatiti povećane sigurnosne i funkcionalne rizike.