Posljednjih dana ponovo su se aktivirali botovi SDA koji sve one koji se drugačije zovu nazivaju četnicima.
Na meti su najviše Srđan Mandić, kandidat za načelnika Općine Centar i Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke.
Kojović je zbog toga objavio ogroman post na Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti:
Kampanju, kao i uvijek, provodim na ulici, po gradovima BiH, pružam podršku kandidatima i razgovarajući sa građanima i građankama. Zbog toga nisam prisutan u medijima i zato bih želio na ovaj način podjeliti sa vama nekoliko zapažanja i komentara na dnevno političke događaje. Dodik, po ko zna koji put, lupeta kao nema bosanskih Srba.
Ima Milorade. Ima nas puno i svakim danom nas je sve više. I biće nas sve više. Volimo Bosnu i Hercegovinu, to nam je jedina domovina i ne bi je mjenjali ni za kakvu drugu. Želimo da bude normalna, građanska država u kojoj je svaki građanin jednak na svakom pedlju naše zemlje ravnopravan. I ne samo to. Udružujemo se sa Bošnjacima, Hrvatima i svim ostalim građanima koji žele pravu Bosnu, onakvu BiH za kakvu smo glasali na referendumu za nezavisnost - suverenu, demokratsku, državu ravnopravnih građana i naroda. I tako udruženi ćemo vas skinuti sa vlasti za dvije godine i pokazati da BiH može biti normalna, evopska, prosperitetna država.
Internet botovi ovih dana napadaju Srđana Mandića i mene. Kažu, četnici. Ovdje im odgovaram u svoje ime, iako sam siguran da Srđan potpisuje. Srđan je bio u ABiH, ja raspoređen na radnu obavezu naredbom štaba ABiH. Da su rekli, na liniju, išao bih.
Ponosim se što sam bio na toj strani, ali ne želim od toga praviti politički marketing. Od 2008 svake godine, idem u Srebrenicu. Nikad službeno, uvijek privatno.(Ove godine nisam išao 11-og jer je zbog Korone bilo restriktivno prisustvo i nisam želio zauzet mjesto nekome drugom, važnijem.) Inače, obično odem na pranje mezara par dana ranije i onda zorom, 11. jula, oko 5-6 sati odem u Potočare. Kad limuzine s političarima počnu stizati oko 10-11 sati, ja odem. Tako će biti nadam se i ubuduće. Bez obzira jesam li predsjednik stranke ili nisam, bavim li se politikom ili ne. Kao građanin.
Nisam nikad želio to spominjati javno jer je moja privatna stvar, ali ako SDA putem botova toliko o tome pita evo da odgovorim.
Zato što se zovem Predrag i prezivam Kojović svaki dan moram dokazivat da volim svoju domovinu. I to je ok, jer je volim i nije mi ni teško ni mrsko to ponavljati. Mada je ponekad apsurdno kad tati - koga su četnici zarobili na aerodromskoj cesti, zatvorili u logor Kula i osudili na 12 godina zatvora zbog izdaje srpskog naroda - moram objašnjavati zašto me napadaju da sam četnik. Živimo u vremenu u kome neki ljudi s ponosom kažu, ja sam četnik. Za mene, to je najgora od svih uvreda. Na svašta sam oguglao od kako sam ušao aktivno u politiku ali na to nisam i nikad neću.
I na kraju.
Kad slušaš raznorazne dodike, čoviće i izetbegoviće, stekneš utisak da je ova zemlja nemoguća, da se tri poglavice tri plemena niti mogu niti žele dogovoriti ni o čemu od čega bi korist imali svi građani BiH i država BiH.
Ali kad si svaki dan na ulici, kad po pijacama pričaš sa građanima, i sa onima koji jesu i sa onima koji nisu tvoji/naši glasači onda shvatiš da je BiH neuništiva i da će tako biti sve dok smo na istoj, bosanskoj, strani Šeherzada iz Bihaća, Branko iz Kaknja, Mevlida iz Srebrenice, Slavko iz Dervente, Slobodan Boca iz Viteza ii teta Fahra iz Travnika, Srđan iz Centra i ja. Zajedno ćemo ih 15-og, za početak, pospremiti na lokalnom nivou. Budite hrabri i mudri 15-og.
