Klinički centar Univerziteta u Sarajevu izdao je prošlog mjeseca saopćenje kojim je upoznao javnost da nema određenih lijekova, između ostalih, i citostatika.
Znali su to onkološki pacijenti i prije, samo im se glas nije dovoljno daleko čuo, da bi iko i reagirao.
Naveli su iz KCUS-a i da rade sve što je u njihovoj moći da taj problem riješi, ali da su nabavka i plaćanje ovih, najčešće izuzetno skupih i rijetkih lijekova, u nadležnosti Fonda Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Potom je Raport kontaktirao i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH da vidimo gdje je tačno zapelo. Iz Zavoda su nam rekli da je nedostatak pojedinih lijekova, pa samim tim i nekoliko citostatika problem na globalnom nivou, jer se i zemlje iz okruženja susreću s istim (problemom).
Spoznaja da zemlje iz okruženja imaju isti problem, našim (onkološkim) pacijentima nije nikakva utjeha, kao ni razlozi zbog kojeg ne mogu do krucijalne terapije.
Razlozi su višestruki
A razlozi su višestruki, poručit će iz federalnog Zavoda za Raport, i to: "kašnjenja u proizvodnji pojedinih lijekova, nemogućnost uvoza od dobavljača, problemi kod interventnog uvoda neregistriranih lijekova za koje je potrebno dobiti i dozvolu uvoza od Federalnog ministarstva zdravstva, kao i kontrola serije u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva. Osim svega navedenog, često problem s kojim se Zavod susreće predstavljaju i dugotrajni postupci javnih nabavki".
Što se tiče nedostatka citostatika u KCUS-u, posljednja prijavljena defektura, kažu iz Zavoda, bila je 29. 4. 2014. i tad je navedeno da nedostaje nekoliko citostatika za koje je uglavnom prijavljena deficitarnost od dobavljača, odnosno problemi u proizvodnji i uvozu lijekova.
"Zavod čini sve što može da pacijentima na vrijeme omogući nabavku terapije, o čemu govori činjenica da trenutni nabavljamo više od 180 lijekova", rekli su nam iz Zavoda.
Kako, recimo, onda jedna sarajevska apoteka nema problem s nabavkom i uvozom lijekova za teška oboljenja, pa se tako (Raport provjerio) mogu bez problema kupiti, i to, primjera radi, taksol od 30 mg za 108 KM, a za 100 mg treba iskeširati 375, goserelin košta 227 KM i tako redom.
Eh sad, iz Zavoda ističu i da u najvećem broju slučajeva postoji i zamjenska terapija, a ukoliko ne postoji, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja svakom osiguraniku omogućava u relativno kratkom vremenu refundaciju za kupljene lijekove.
Odakle pare za terapiju?
Ali niko ne ističe da zamjenska terapija u većem broju slučajeva može izazvati razne nuspojave poput natečenosti, debljanja…, a niko ne ističe ni činjenicu da onkološki pacijenti nemaju para da kupe terapiju, koja bi im bila refundirana, jer na sedmičnom nivou to košta od 70 do 700 maraka.
"Također, napominjemo da je nedostatak lijekova s esencijalne kantonalne liste, kao i federalne liste lijekova problem s kojim se pacijenti svakodnevno susreću, jer lijek koji možda trenutno nedostaje u zdravstvenim ustanovama može već sutra biti isporučen u ZU, a već naredne sedmice da se prijavi nedostatak drugog lijeka.
Nedostatak lijekova je globalni problem koji zahtijeva sistematsko rješenje", kažu iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH za Raport.
U saopćenju koje su potom izdali, između ostalog, naveli su da je više od 95 posto citostatika dostupno pacijentima u svim kliničkim centrima FBiH, dok se za trenutno nedostajuće cistostatike očekuje isporuka tokom ovog mjeseca.
A onih pet posto i dalje čeka neizvjesna sudbina.
Šta može biti esencijalnije od esencijalne liste u ovom slučaju? Ko je kriv što nedostaju važni lijekovi? KCUS kaže Fond Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Zavod tvrdi federalno Ministarstvo zdravstva. Prebaci temu na Kemu. Kako jedna sarajevska apoteka može nabaviti ovu važnu terapiju, a Kanton, Federacija, država ne mogu?
Služe se izgovorima
Pokušali smo kontaktirati i federalnog ministra zdravstva Nediljka Rimca da nas prosvijetli u vezi s ovom temom, ali nam se nije javio, niti odgovorio na upit Raporta.
"Umjesto da se borimo da se smanje liste čekanja na pametne lijekove, da se uvode nove terapije i načini liječenja, da smanjimo liste čekanja, onkološki pacijenti su u situaciji da se bore da skupe novac za sedmičnu terapiju citostaticima i hormonalnu terapiju kojih nema danima.
To je terapija koja nam znači život. Izgovor da je riječ o nedostatku lijekova na svjetskom tržištu je samo 'izgovor'. Sve te lijekove mi bez problema pronalazimo u jednoj apoteci.
Skupljamo između sebe da kupimo lijek, bolesni daju za bolesne, i sve se sedmično nađemo na tom spisku", kazala je za Raport jedna od mnogih oboljelih kojima taj lijek bukvalno znači život.
"Liječim se tri godine i stanje nikada nije bilo teže. Pored nedostatka lijekova, problem je i u nedostatku specijalista.
Na očitanje nalaza MRI čekamo duže od mjesec i po. Ovdje se nikome ne žuri. Kao da nisu svjesni koliko i kako karcinom žuri da zauzme novi organ, da se raširi i ubije nas", upozorava sagovornica Raporta.
