Tuna je sve popularnija zbog visokog udjela proteina i praktičnosti, ali stručnjaci upozoravaju i na moguće zdravstvene rizike. Često se postavlja pitanje koliko je zapravo zdrava i kada njena konzumacija postaje problem.
Tuna je jedna od onih namirnica koje gotovo svako ima u kuhinjskom ormariću, bilo da se miješa s majonezom za sendviče, dodaje u zapečenu tjesteninu ili poslužuje uz pečeni krompir. Jednostavna, praktična i svestrana, tuna je već godinama među najpopularnijim ribama u Velikoj Britaniji, odmah iza lososa.
Uprkos povremenim upozorenjima o prekomjernom izlovu i povišenim razinama žive, prodaja tune posljednjih godina naglo raste. Novi podaci trgovačkog lanca Tesco pokazuju da je potražnja za konzerviranom tunom u dvije godine porasla za gotovo 18 posto, što odgovara prodaji većoj od dva miliona kilograma.
Nutricionisti ističu da je tuna popularna jer je „praktična, pristupačna i nutritivno bogata“, te jednostavan način da se poveća unos proteina bez oslanjanja na visoko prerađenu hranu.
Tuna je bogata vitaminom D, koji je važan za zdravlje kostiju i mišića, te selenom, prirodnim antioksidansom koji jača imunitet. Sadrži i željezo, kalij te omega-3 masne kiseline koje pomažu zdravlju srca, mozga i smanjenju upala.
Na 100 grama konzervirane tune u salamuri ili vodi nalazi se 25–30 grama proteina, vrlo malo masti i oko 110 kalorija. Tuna u ulju ima sličnu količinu proteina, ali više masti i kalorija.
Konzervirana tuna je najčešće skipjack vrsta, dok bijela tuna (albacore) ima više omega-3 masnih kiselina, ali i više žive. Svježa tuna poput yellowfina, bigeyea i bluefina ima više omega-3 i vitamina, ali i veći rizik od žive.
Proces konzerviranja smanjuje dio prirodnih ulja i vitamina, ali većina minerala i vitamina D ostaje očuvana.
Stručnjaci upozoravaju na sadržaj žive, koja se akumulira u većim ribama. Prekomjerna konzumacija može dovesti do zdravstvenih problema, posebno kod trudnica i djece.
Preporuka je da se ne prelazi oko četiri konzerve od 140 grama sedmično. Trudnicama se savjetuje još strožije ograničenje.
Nutricionisti preporučuju raznolikost, uz tunu jesti i druge vrste ribe poput lososa, sardina i inćuna.
Tuna može biti dio zdrave i uravnotežene prehrane, ali ključ je u umjerenosti i raznolikosti izbora hrane.