Za parenje muških oktopoda jedan krak je važniji od ostalih. To je treći desni krak, odnosno hektokotilus, koji se koristi za prenošenje sperme jer penis to ne može uraditi direktno.
Gubitak tog kraka može ozbiljno utjecati na sposobnost razmnožavanja, barem dok se novi ne regenerira. Zato mužjaci posebno paze da izbjegnu njegovo oštećenje ili gubitak.
Iako postoji značajan broj istraživanja o tome kako oktopodi izbjegavaju predatore, pa i smrt, vrlo malo studija fokusira se na to kako se štite od nesmrtonosnih povreda, poput gubitka uda. Naučnici već znaju da oktopodi drže svoj treći krak povučen, ali do sada nije bilo jasno da li to rade namjerno kako bi ga zaštitili.
Da bi došli do odgovora, istraživači sa Univerziteta Nagasaki proučavali su japanske patuljaste oktopode (Octopus parvus) u prirodi i u laboratoriji.
Otkriveno je da je u prirodnom staništu skoro 80% oktopoda izgubilo barem jedan krak. Međutim, postojala je velika razlika između spolova. Dok su ženke gubile svoj treći desni krak jednako često kao i ostale, mužjaci su ga gubili znatno rjeđe.
Kako bi utvrdili da li ga svjesno štite, naučnici su proveli dva eksperimenta u laboratoriji. U prvom su oktopodi bili suočeni s nepoznatim objektom. Dok su ženke koristile sve krakove kako bi ga istražile, mužjaci su koristili samo sedam, izbjegavajući upotrebu reproduktivnog kraka.
U drugom eksperimentu, mali komad škampa stavljen je u tamnu rupu čiju unutrašnjost oktopodi nisu mogli vidjeti. To oponaša situaciju iz prirode kada ne znaju da li se unutra nalazi hrana ili predator koji bi im mogao odgristi krak. Mužjaci su prvo duže istraživali rupu drugim krakovima, a tek potom oprezno koristili reproduktivni krak, što ukazuje na fleksibilnu strategiju zaštite.
„Ovi rezultati snažno sugeriraju da mužjaci O. parvus štite svoj treći desni krak, kopulatorni organ, u situacijama s nepredvidivim rizicima“, navode naučnici.
Istraživači smatraju da je ovakvo ponašanje vjerovatno povezano s kratkim životnim vijekom ove vrste. Oktopodi obično žive samo godinu ili dvije, pa si ne mogu priuštiti da mjesecima čekaju da im krak ponovo izraste.
„Ponašanja usmjerena na izbjegavanje rizika kod mužjaka O. parvus u vezi s hektokotilusom smatraju se visoko adaptivnim“, zaključuju naučnici.