Moderni automobili brži su, snažniji i učinkovitiji nego ikada prije, ali ispod sjajnog lima krije se priča o kompromisima. Dok proizvođači obećavaju motore koji bi trebali bezbrižno prelaziti stotine hiljada kilometara, praksa pokazuje da neki od njih postaju finansijska noćna mora i prije nego što dosegnu 200.000 kilometara. Inženjerske odluke vođene strogim ekološkim normama i smanjenjem troškova stvorile su generaciju pogonskih agregata koji su tehnički impresivni, ali često i zabrinjavajuće krhki.
Posljednje dvije decenije industrija je provela smanjujući zapreminu motora uz dodatak turbopunjača. Rezultat su mali, 1.0 do 1.5-litarski motori s tri ili četiri cilindra koji rade pod ekstremnim opterećenjima, temperaturama i pritiscima. Dodatan problem predstavlja prelazak na izuzetno rijetka motorna ulja (poput 0W-20) koja smanjuju trenje, ali pružaju znatno tanji zaštitni film. Čak i mikroskopske nečistoće mogu dovesti do katastrofalnog kvara, što je natjeralo gigante poput Toyote, Honde i GM-a na masovne opozive vozila.
Analize kvarova i iskustva mehaničara otkrivaju popis motora koji su postali sinonim za skupe popravke već nakon 150.000 kilometara:
Ford 1.0 i 1.5 EcoBoost: Poznati po "mokrom" zupčastom remenu uronjenom u ulje. Materijal remena se mrvio i začjepljivao uljne kanale, što je dovodilo do uništenja motora. Iako su novije generacije modifikovane, stariji primjerci iz prve polovine 2010-ih i dalje su rizični.
PSA 1.2 PureTech (Peugeot/Citroën): Imao je identičan problem s remenom u ulju. Stellantis je od 2023. uveo novu generaciju s lancem, ali raniji modeli i dalje zahtijevaju vrlo oprezno održavanje.
Honda 1.0 VTEC Turbo i Opel 1.2 Direct Injection: Također koriste koncept remena u ulju, mada kod njih (još uvijek) nisu zabilježeni masovni serijski kvarovi kao kod Forda i PSA grupacije.
Volkswagen 1.2 i 1.4 TSI (ranije generacije): Problemi s rastezanjem razvodnog lanca i otkazivanjem zatezača.
Renault 1.2 TCe: Loša reputacija zbog prekomjerne potrošnje ulja i problema s klipnim prstenovima.
Hyundai i Kia (Theta II 2.0 i 2.4): Globalni opozivi zbog grešaka u proizvodnji koje su uzrokovale otkazivanje ležajeva radilice.
S druge strane, neki motori dokazuju da je dugovječnost i dalje moguća ako se odbaci ekstremni "downsizing":
Toyota: Konzervativni pristup bez pretjeranog opterećenja motora. Hibridni sistemi (1.8 i 2.5 benzinci) redovno prelaze preko 400.000 km, a neki i milion kilometara.
Mazda: SkyActiv-G motori (2.0 i 2.5) koji su zadržali veću zapreminu i izbjegli turbopunjače.
BMW B58: Trolitarski redni turbo šestocilindraš koji spaja vrhunske performanse s robusnošću.
Volkswagen 2.0 TDI (EA288): Maratonac novije generacije koji uz pravilno održavanje ostaje standard za velike kilometraže.
Na kraju, dugovječnost ovisi o temeljnim načelima inženjerstva: oni koji su konstruisani s rezervom snage i kvalitetnim materijalima služit će vlasnike godinama.