Ne treba puno energije i vremena potrošiti, ali treba živaca, da se pronađu tvrdnje stranaka, stranačkih lidera, glasnogovornika i isturenih pričalica kako neće jedni s drugima.
Ako je išta konstantno na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, na svim razinama, duljinama i visinama, to su tvrdnje da stranka neće s nekom drugom strankom nikada i da će radije u politički prikrajak nego u nekakvo savezništvo s izdajnicima ciljeva koji se mogu nabrajati u nedogled.
Istekao rok trajanja
Rok trajanja trenutne vladajuće koalicije je istekao. Javnost bi se kao trebala zabrinuti jer je pukla tikva iako dobar dio te javnosti i ne zna što je tikva a onom drugom dijelu puca sve što treba puknuti za njihovo pucanje.
Nije prvi put, a sigurno je da nije ni posljednji, da se partneri koje smo slušali kako se razbacuju smaohvalama o razumijevanjima i suradnji, o odlučnosti da zemlju, unatoč unutarnjim neslaganjima, vode i vuku naprijed, odjednom okrenu jedni kontra drugih i iz sebe izbace sve ono što su šutjeli jedni od drugima.
Isto tako, naslušali smo se nakon uspostave novih partnerstava, kako jedni neće s drugima ni trećima, kako bi mogli s trećima bez drugih i kako nema šanse da netko četvrti uđe u partnerski krug. Iz najvećih prijateljstava, s potpisima na nekakvim sporazumima i koalicijskim planovima, ispod kojih se povlačila tanka crta s debelim kusurima, rađala su se najveća neprijateljstva. Kleli su se jedni, drugi i treći da nikada neće umrežiti svoje političke snage kako bi nastupili zajedno i svoja su polupismena politička stada uvjeravala kako nikada neće izdati i njih, ni sebe, ni ideje. O izdavanju proračuna nitko nikada nije govorio.
Najveći ljubavnici na svijetu
A onda se, nije prvi put i neće biti, najljući neprijatelji na nekim nižim razinama zagrle kao najveći ljubavnici na svijetu i udruže se u politikama koje galame o proračunima ali šute o njegovom pražnjenju.
Zna se, samo se o tome valjda ne da nikome razglabati, kako je mrska Demokratska fronta odigrala ključnu ulogu u podržavanju njima najmržeg HDZ-a BiH u Hercegovačko-neretvanskom kantonu za Dom naroda, a onda je nekoliko mjeseci kasnije gurnuto priopćenje kako je DF nepoželjan za HDZ. Isto tako, ne treba zaboraviti da su ljuti neprijatelji SDA i HDZ BiH partneri na raznima razinama i da prijateljstvo dijele u Mostaru u kantonu i opreznim hodanjem po jajima ne omogućuju da se i grad i kanton ubrzanije razvijaju zbog stalnog podskusurivanja i nadmudrivanja. No, kad je čerupanje proračuna u pitanju, tu u pitanju nije sloga. Tu složna braća kidaju perje kao da im je zadnje u životu.
Dakle, priča o prekinutim vezama, ljubavima, strategijama, koalicijama, partnerstvima i kako li se sve ne nazivaju političke igrarije na daskama koje njima život znače, nije nova i već je toliko prežvakana.
Može se reći da je posljednja kriza na državnoj razini, prekidanje koalicije isprekidane Trojke s frustriranim SNSD-om, došlo u nešto ozbiljnijem trenutku domaće i globalne politike. No, nagledali smo se ozbiljnih trenutaka i neozbiljnog ponašanja onih koji drže konopce jedara u političkim olujama.
Vruća čorba
Trojka neće sa SNSD-om, Milorad Dodik kaže da ne, ne oni neće s Trojkom. U pozadini se priziva SDA o kojoj se nije štedjelo riječi. Drugi prizivaju mlohavu opoziciju u Republici Srpskoj da se digne na državnoj razini. HDZ BiH šuti, jer HDZ BiH nema prevelikog izbora u biranju političkih ljubavnika baš kao što ni Hrvati nemaju previše izbora u biranju glavnih glumaca.
Bosanski je to i hercegovački lonac u kojem se stvari uvijek isto krčkaju. Pitanje je samo tko dodaje začine i koliko vruća se servira čorba.
Mogu se zamijeniti imena onih koji neće s onima koji hoće i dobit će se još jedna repriza odnosa koja nas ne vodi nigdje ma koliko se netko lupao u prsa da nas vodi naprijed.
Velika neprijateljstva na nižim razinama ne postoje i tamo gdje je stvarni život koalicijske ljubavi cvjetaju uz tek odglumljene srdžbe kako bi se pogled s ruku koje grabe iz blagajni usmjerio na usta koja ispod bezidejnih mozgova trabunjaju o politici.
Tko kod god da se zagrli u ovoj epizodi sapunice, gledateljima će biti isto. Jer bez zrele publike, glumci na pozornicama mogu raditi što god hoće, a dlanovi bez posla, umireni minimalcima i subvencijama otimačine, pljeskat će glumljenim povicima da nam žele bolje.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta