Sanja Vulić, šefica Kluba SNSD-a u Zastupničkom domu PSBiH koju su kolege u parlamentarnim klupama prozivale da kod istupa u Domu nerijetko 'posuđuje' mišljenja pristigla putem poruka, bilo od ličnih, bilo od stranačkih savjetnika, upustila se i to u maniru iskusnog ustavnopravnog autoriteta, da kolegama u Predstavničkom domu 'crta' zakonodavnu proceduru i tumači Ustav Bosne i Hercegovine.
I to kolegama među kojima ima onih sa političkim i institucionalnim stažom dužim nego što Vulić ima godina, ali i onih koji su učestvovali u samom oblikovanju zakonodavnih i ustavnih praksi na koje se ona sada selektivno poziva.
Od Kolegija Sekretarijata PSBiH Vulić dobila željeni odgovor
Naime, Raport je imao uvid u pismo 's prilozima' koje je Vulić poslala svim klubovima stranaka koje participiraju u Zastupničkom domu PSBiH.
Iz sadržaja tog dopisa vidljivo je da Vulić vodi političko-pravnu operaciju kojom kroz perfidnu taktiku i banalizacijom općepoznate činjenice da je izmjene Krivičnog zakona BiH nametnuo visoki predstavnik , pokušava proizvesti 'dokaze' da taj zakon zapravo ne postoji u formalnom smislu.
Tako je Vulić prvo uputila upit Sekretarijatu Parlamentarne skupštine BiH kojeg je pitala da li je i kada PSBiH razmatrala i usvojila izmjene Krivičnog zakona objavljene u Službenom glasniku u julu 2023. godine.
Čak je pitala, ko je bio ovlašteni predlagač i zatražila listing glasanja iz oba doma.
Odgovor koji je dobila bio je upravo onakav kakav joj je bio potreban.
Kolegij Sekretarijata je naveo da taj zakon nije bio predmet usvajanja u zakonodavnoj proceduri Parlamentarne skupštine BiH, da ne raspolažu informacijama o predlagaču, te da nema zapisa o glasanju jer ga nije ni bilo.
Odgovor potpisuju članovi Kolegija Sekretarijata PSBiH Mirza Imamović, Gordana Živković i Dražen Mustapić.
Formalno tačan, ali suštinski 'očišćen' od konteksta, odgovor iz Sekretarijata izostavlja ključnu činjenicu. Da je zakon donio visoki predstavnik, a što bi troje pravnika, koji bi s obzirom na poziciju trebali biti i vrsni, moralo znati i navesti u svom odgovoru.
Treba napomenuti, da je Kolegij Sekretarijata PSBiH i ranije znao uvažavati širi kontekst prilikom odgovaranja na zastupnička pitanja,a u ovom slučaju to nije učinjeno, pa se postavlja pitanje, da li je ovakav odgovor bio samo birokratski ili i politički 'usmjeren'?
Posebno imajući u vidu sastav rukovodstva Sekretarijata i političke veze potpisnika, ali i raniju praksu selektivnog odgovaranja na pitanja.
Podsjetimo, u oktobru prošle godine Kolegij Sekretarijata odbio je odgovoriti na pitanje zastupnika Šemsudina Mehmedovića uz obrazloženje da 'Kolegij Sekretarijata nije subjekt za poslanička pitanja' i da prekida takvu praksu.
Međutim, po odgovorima Vulić koji su u posjedu Raporta, već u novembru Sanja Vulić od istih potpisnika koji su Mehmedoviću kazali da mu nisu dužni odgovarati na pitanja, ona kao zastupnica dobija odgovor.
Upravo taj akt Sekretarijata u kojem se prave 'nemušti' Vulić je pretvorila u politički alat.
Presedan u Parlamentu BiH, jer parlamentarci ne pišu jedni drugima pisma
Naime, naoružana 'opečaćenim' dokumentom iz Sekretarijata, Vulić ga uz svoj upit šalje Ustavnom sudu BiH kojeg je pitala na osnovu čega Sud prihvata i primjenjuje akte koji nisu usvojeni u PSBiH, zatim kako Ustavni sud BiH priznaje pravnu snagu odluka Christiana Schmidta bez potvrde domaćih institucija, te kako takva praksa stoji u odnosu na principe zakonitosti i ustavom zagarantovana prava građana.
Nije poznato je li Vulić dobila odgovor od Ustavnog suda BiH, ali je ona svoje pitanje tom sudu, kao i odgovor koji je dobila od Kolegija Sekretarijata, 'spakovala' uz svoj dopis koji je poslala svim klubovima u Zastupničkom domu PSBiH.
I to pod naslovom 'zaštita ustavnog poretka i demokratskih principa', pozivajući kolege da zauzmu stav. Uz dopis je poslala i 'ručno rađenu' šemu zakonodavne procudure uz citate odredbi Ustava BiH.
'Obraćam vam se povodom poslaničkog pitanja upućenog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u vezi sa primjenom akata koji nisu usvojeni u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Ako se prihvati praksa da pravni akti važe bez potvrde Predstavničkog doma i Doma naroda, postavlja se ozbiljno pitanje poštovanja Ustava, domaćeg zakonodavstva i samih temelja demokratije. Ovo nije pitanje jednog slučaja niti jednog pojedinca. Ako danas neko izvan domaćih institucija može nametati pravila, sutra meta takvog postupanja može biti bilo ko.
Da li je to put demokratije i evropskih integracija, ako se ne poštuju Ustav i zakoni Bosne i Hercegovine?
Pozivam vas da o ovom pitanju zauzmete jasan stav i zaštitite ustavni poredak, pravnu sigurnost i ulogu Parlamentarne skupštine BiH kao jedinog zakonodavnog organa' navela je Vulić u dopisu parlamentarcima što je do sada neviđena ili rijetka praksa.
Parlamentarci naime ne pišu jedni drugima pisma, nego o svemu kroz ustaljenu proceduru raspravljaju u parlamentarnim klupama.
Politička operacija iza 'zaštite ustavnog poretka'
Istovremeno, treba podsjetiti da je ovo pisala političarka čija je stranka demonstrirala u praksi kako se ruši ustavni poredak i kako je predsjednik njene stranke prijetio ne samo državi BiH, nego i pripadnicima srpskog naroda zaposlenima u državnim institucijama, kojima je prijećeno gubitkom imovine i prebivališta u RS, ako ga ne poslušaju.
A, sada se poziva 'na zaštitu ustavnog poretka i demokratske principe'.
No, čitava ova 'operacija' vjerovatno je dio SNSD-ove strategije kojom se obračunavaju s visokim predstavnikom u BiH Christianom Schmidtom.
Treba naglasiti da nema ništa sporno da svaki građanin u BiH ima pravo pitati nadležne o svemu što ga zanima, a to pravo je zagarantirano i zastupnici Sanji Vulić.
Problem je u tome što se i u ovom slučaju pokušava opravdati napad na ustavni poredak koji je provodio njen stranački šef, a stranka na čijem je čelu ga podržavala.
Jasno je da se pokušavaju ishoditi 'opečaćeni papiri' i iznuditi bilo kakva parlamentarna rasprava o tome da su izmjene Krivičnog zakona BiH koje su nametnute prije svega jer je Dodik htio neustavnim zakonom zabraniti provedbu odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji entiteta RS , prije svega kako bi se pomoglo Dodiku u žalbenom procesu pred Evropskim sudom za ljudska prava, a istovremeno kako bi se pojačao SNSD-ov udar ne samo na Schmidta nego na instituciju OHR-a.
Vulić je očigledno zadužena da Dodikove probleme koje mu je uzrokovala presuda Suda BiH i njegove lične obračune sa Schmidtom prenese u Državni parlament.
Uz sve navedeno, treba reći da u cijelom 'performansu' pokušaja dokazivanja da su izmjene Krivičnog zakona BiH na osnovu kojeg je presuđen njen stranački šef Milorad Dodik nepostojeće, jer ih nije donio Parlament BiH, Vulić zanemaruje ključnu činjenicu.
Ustavni sud BiH je o pitanjima može li visoki predstavnik donositi zakone već odlučivao u više navrata. Jedan od prvih takvih predmeta bio je onaj koji je rezultirao odlukom U-9/00. Zahtjev koji je problematizirao nadležnost za donošenje zakona od visokog predstavnika podnijeli su prije 26 godina tadašnji zastupnici u Zastupničkom domu PSBiH iz entiteta RS.
Sud je razmatrao upravo to, da li visoki predstavnik ima pravo nametati zakone.
Odgovor je bio jasan.
Sud je utvrdio da, na osnovu Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije, visoki predstavnik ima ovlaštenje da interveniše kada domaće institucije ne funkcionišu. Također je naglašeno da činjenica da zakon nije donijela Parlamentarna skupština ne utiče na njegov pravni status, ukoliko je objavljen u Službenom glasniku, smatra se važećim zakonom.
Drugim riječima, pitanje koje Vulić danas 'otvara' već je zatvoreno prije više od dvije decenije.
I ne samo to. U pravnom poretku BiH odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.