Povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u ratu od 1992. do 1995. godine i 27. godišnjice stradanja 68 građana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana komemorativna sjednica, javlja Anadolu Agency (AA).
Organizatori komemoracije su bili Skupština Kantona Sarajevo, Gradsko vijeće Sarajeva i općinska vijeća sa područja KS.
U skladu sa važećim epidemiološkim mjerama, na sjednicu su pozvani samo predsjedavajući Skupštine KS, Gradskog vijeća i gradonačelnik, predsjedavajući općinskih vijeća i načelnici općina sa područja KS, te predstavnici Vlade i Skupštine KS.
"Danas smo ovdje okupljeni sa istim ciljem, ne dozvoliti da veo zaborava prekrije nedužne žrtve Sarajeva i počinjene zločine agresora. Sarajevo će se danas sjetiti svih onih koji su dali život za slobodu i domovinu", rekao je u obraćanju Elvedin Okerić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo.
Podsjetio je da je na današnji dan prije 27 godina počinjen stravičan zločin na pijaci Markale.
"Kada je ubijeno 68, a ranjeno 142 naših sugrađana. Najveći masakr građana Sarajeva u proteklom ratu je odabran kao simbol i obilježavamo ga kao dan sjećanja na sve nevine građane Sarajeva ubijene tokom opsade Sarajeva. Peti februar 1994. godine je tokom opsade 1992-1995. bio skoro svakog dana jer je stradalo više od 11.000 građana Sarajeva", kazao je Okerić.
Nekadašnji član Predsjedništva RBiH Mirko Pejanović se prisjetio stradanja i ponosa Sarajlija, agresije i odbrane bh. prijestolnice i BiH.
"Današnja komemorativna sjednica je čin iskazivanja saosjećanja sa žrtvama koje je Sarajevo imalo tokom opsade. Velikosrpski državni plan je imao zamisao da se uništi država BiH i izvrši njena etnička podjela. Na čelu tog plana bio je Slobodan Milošević. Taj projekat je donio nasilan progon i masovno stradanje bošnjačkog naroda, posebno u istočnoj Bosni i Bosanskoj krajini", rekao je Pejanović.
Kako je kazao, ratni cilj da se etnički podijeli i uništi država BiH, doveo je do paklenog poduhvata da se višegodišnjom opsadom i granatiranjem Sarajeva i masovnim ubistvima njegovih građana, onemogući otpor patriotskih i demokratskih snaga, onemogući odbrana cjelovite i međunarodno priznate države BiH.
"Međuvjerska i međuetnička tolerancija koja je kroz vijekove njegovana u Sarajevu učinila je Sarajevo brendom zajedničkog višenacionalnog življenja sa šire poznatim međuljudskim i međukomšijskim odnosima tolerancije. Ratni plan o etničkoj podjeli i rušenju države BiH nije prezao od upotrebe vojne sile da svakodnevnim granatiranjem sa linija opsade dovede do masovnog ubistva građana Sarajeva. Granate nisu birale glave po nacionalnoj osnovi, žrtve granatiranja su bili svi građani i pripadnici svih naroda", pojasnio je Pejanović.
Podsjetio je da je "najveće stradanje građana Sarajeva u jednom danu dogodilo se 5. februara 1994. godine".
"Ovog sjednicom njeguje se kultura sjećanja na građane koji su izgubili živote za današnju slobodu grada Sarajeva. I više od toga, sjećanjem na sve žrtve tokom opsade 1992-1995. godina uspostavlja se etički odnos svih živih Sarajlija prema žrtvama u ratu i njihovim porodicama. Uspostavlja se odnos vrednovanja i podsjećanja na doprinos građana Sarajeva u sveopštem troipogodišnjem otporu i agresiji", kazao je Pejanović.
Nakon sjednice, svi učesnici će položiti cvijeće na spomen obilježje na pijaci Markale.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12:10 i 12:20 sati, kada je sa agresorskih položaja koji su se nalazili na području Mrkovića ispaljena minobacačka granata kalibra 120 mm pala na prepunu pijacu, od koje je smrtno stradalo 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Prije 27 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava. Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Inače, januara 2004. godine, tužioci u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića. Zajedno sa dvoje kolega, Zečevićeva istraga otkrila je šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Mjesto pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine bilo je vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana niti jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujuči i Markale, te je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Drugi masakr na Markalama se dogodio 28. augusta, 1995. godine, a ubijene su 43 osobe, dok je ranjeno 84.
Drugi napad bio je direktan povod za kampanju NATO bombardovanja srpskih položaja, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.
