U Srebrenici je danas održana naučna konferencija pod nazivom „Masakr na školskom igralištu u Srebrenici 12. aprila 1993: činjenice, odgovornost i kultura sjećanja“.
Skup su organizovali Memorijalni centar Srebrenica i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, s primarnim ciljem dokumentovanja činjenica o jednom od najtežih zločina nad civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Zločin bez kazne i neispunjena obećanja UN-a
Učesnici su podsjetili da je 12. aprila 1993. godine, uprkos garancijama generala Philippea Morillona da će UN zaštititi grad, izvršen brutalan artiljerijski napad na školsko igralište.
Tom prilikom ubijeno je više desetina civila, dok je ogroman broj ranjen, a za ovaj masakr ni 33 godine kasnije niko nije odgovarao.
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica, dr. Emir Suljagić, naglasio je da je ovaj događaj direktno prethodio uspostavljanju "sigurnih zona", ali da su međunarodne snage tada razoružavale žrtve umjesto da ih zaštite.
Suljagić je uputio oštar poziv Tužilaštvu BiH da konačno procesuira odgovorne, najavivši novi, sveobuhvatan naučno-istraživački projekat o ovom zločinu.
Analiza konteksta i svjedočenja preživjelih
Direktor Instituta, dr. Muamer Džananović, ukazao je na širi kontekst zločina, podsjetivši na pad enklava Kamenica, Cerska i Konjević-Polje, te masovni priliv izbjeglica u Srebrenicu neposredno prije masakra. Naglašeno je da izostanak sudskog epiloga otvara opasan prostor za negiranje i relativizaciju istorijskih činjenica.
Tokom konferencije održana su dva panela.
Na prvom su svoja potresna svjedočenja podijelili preživjeli i članovi porodica žrtava Hasan Hasanović, Ilijaz Pilav i Hajrudin Mešić.
Drugi panel okupio je stručnjake i istraživače (dr. Merisa Karović-Babić, dr. Amir Kliko, dr. Hikmet Karčić, Hasan Hasanović i Edin Ikanović), koji su analizirali pravne i društvene aspekte zločina. Zaključeno je da je sistemsko dokumentovanje jedini put ka očuvanju istine i suprotstavljanju revizionizmu.