Vlada Federacije BiH odlučila je pokrenuti kontratužbu protiv hrvatsko-mađarskog konzorcija INA/MOL kako bi pokušali spasiti 65 miliona KM koje ovaj konzorcij traži od Vlade BiH zbog navodnih dugovanja koja su zaostala prema radnicima.
Ova vijest može se tumačiti kao pozitivan i dobar potez Vlade Federacije BiH, ali priča je mnogo dublja i najnoviji potez Vlade u suštini je zakašnjela reakcija. I ne samo to - Vlada FBiH je mogla tražiti i prekid ugovora koji ima s INA/MOL.
O čemu se radi?
Naime, priča o INA/MOLU počinje sad već davne 2006. godine, kada je privatiziran Energopetrol. Radi se o jednoj od najgorih i najkriminalnijih privatizacija koje su izvršene, a sve je bilo i predmet sudskih procesa.
Od samog početka priča je čudna jer je Vlada, tada na čelu sa Nedžadom Brankovićem ponudila ugovor koji je išao na štetu FBiH i koji je ovaj konzorcij raširenih ruku prihvatio.
Uprkos takvom ugovoru, INA/MOL nije poštovala sve odredbe koje su njima predviđene. Potom je INA/MOL tužio Vladu FBiH jer su navodno ostali dugovi prema radnicima, što je ustvari bio dug koji je sam konzorciji napravio, a ne Vlada FBiH.
Zbog svega je Vlada FBIH formirala radnu grupu za analizu spornih pitanja međuvlasničkih odnosa i otvorenih pitanja u vezi sa izvršenjem ugovornih obaveza strana iz ugovora o dokapitalizaciji Energopetrola, čiji zadatak je bio da u saradnji sa predstavnicima INA/MOL Vladi FBIH dostavi usaglašene stavove spornih pitanja i da se razmotri mogućnost eventualne nagodbe u vezi sa zahtjevom za arbitražu protiv FBIH koji je podnio konzorcij INA/MOL pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Parizu.
Ova radna grupa je napravila izvještaj, a koji je u posjedu Raporta (kao i ostala dokumentacija) koji je jednoglasno usvojen na Vladi 23.12.2015. godine sa zaključcima gdje se pod tačkama 5. i 6. zadužuje FMERI, međutim tada počinju lobiranja i zaključak Vlade se ne provodi jer da se proveo i da je angažovana revizorska kuća ugovor sa INA/MOL bi bio raskinut, a Energopetrol vraćen državi.
U međuvremenu, Vlada FBiH Fadila Novalića dopustila je dokapitalizaciju od strane INA/MOL, pa je sa 22% dionica spala na 8% dionica. Vlada FBIH je u skladu sa Zakonom o privrednim društvima trebala tražiti zaštitu prava manjinskih dioničara i poništavati odluke skupštine koje su donesene na ovaj način u roku od 60 dana od dana njihovog donošenja, što nije učinjeno. Svi rokovi za ovo postupanje su propušteni svjesno i namjerno. Nadalje, Komisija za vrijednosne papire kojom upravljaju centri moći iz SDA je ekspresno izvršila izdavanje dozvola za ovu dokapitalizaciju koja je objavljena u januaru 2018. godine, a već okončana 8. februara 2018. godine. Inače, na sve upise kod ove komisije, kojoj je madat istekao prije više od 10 godina, čeka se po 6 mjeseci i duže.
U pregovorima sa radnom grupom na sastancima u Vladi FBiH gdje su dolazili predstavnici INA/MOL iz Zagreba, nudili su 15 miliona KM za ovih 22% dionica i također da odustanu od tužbe koja je pred arbitražnim sudom samo da se ne ide na raskid ugovora. Tada se donosi čudna odluka da se smijeni šef Radne Grupe Suvad Osmanagić te se pregovori prepuštaju Agenciji za provatizaciju.
Novalić ne da nije reagovao na ovu dokapitalizaciju, već je otišao i korak dalje, te je svjesno i namjerno pustio da se arbitražni postupak razvlači, a koji je prema dokumentima radne grupe već bio oboren i svjesno i namjerno angažovao advokatsku kuću iz Švicarske Walder Wyss ltd Cirih i sarajevskog advokata Almira Gagulu, kojima je ničim izazvan uplatio 3,6 miliona KM.
Upravo zbog toga se postavlja pitanje, zašto se kreće u proces koji će koštati Vladu FBiH, kada je Radna grupa već dala smjernice i zaključke prema kojima je samo trebalo raskinuti ugovor!?
Nije tu kraj nelogičnostima.
Novalić nije postupio ni po aktu Finansijske policije iz juna 2016. godine gdje je konstatovano da INA/MOL nije ispunio ništa od obaveza iz ugovora o dokapitalizaciji.
U skladu sa izvještajem Radne grupe je mogao zatražiti raskid ugovora jer INA/MOL nije ispunio obaveze iz dokapitalizacije, ali ništa od toga nije učinio iz njemu poznatih interesa, a na šta ga je obavezivao i zaključak Vlade FBIH shodno izvještaju radne grupe.
Zanimljivo je da je i u Hrvatskoj INA tužila MOL radi određenih nezakonitosti u privatizacionom procesu od strane mađarskog MOL-a i završila je najvećim poslijeratnim sudskim procesom u koji još traje i gdje je jedan od glavnih aktera bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader, iako je ova privatizacija u odnosu na dokapitalizaciju Energopetrola znatno uspješnija, čime je država Hrvatska inkasirala značajan prihod od pomenute privatizacije.
Federacija Bosne i Hercegovine je od konzorcija INA/MOL za dokapitalizaciju Energopetrola inkasirala smiješnih 10 miliona KM (5 miliona EUR), a samo poslovna zgrada Energopetrola u Titovoj ulici u Sarajevu vrijedi tri puta više, dok lanac benzinskih pumpi i mnogobrojni poslovni prostori su faktički poklonjeni Konzorciju INA/MOL.
Iako je Ugovor o dokapitalizaciji prilično fleksibilan po pitanju strukture investiranja, Konzorcij je na bazi ponude na Pozivni tender, ocijenjen kao najbolji ponuđač, između ostalog, radi prihvatanja investicija u iznosu 150 miliona KM, što nije ispunjeno.
Za razvoj postojeće prodajne mreže planiran je iznos od 40 miliona KM, za obrtni kapital i obrazovanje zaposlenika je predviđeno investiranje od po 5 miliona KM, a najveći dio investicija 100 miliona KM odnosio se na širenje prodajne mreže.
Iz izvještaja Deloitte, također se ne može nedvojbeno utvrditi da su ostvarene investicije zaista vezane za Plan investiranja, s obzirom na to da je samo 20,69 vezano za rekonstrukciju pumpi, što je 13,8 % ispunjenja ugovornih obaveza, dok se ostatak sredstava odnosi na različite usluge, što je sporna kvalifikacija.
Jasno se vidi da Konzorcij INA/MOL nije ispunio ugovornu obavezu investiranja od 150 miliona. Prema ugovoru najveći dio investicije se odnosi na 100 milona KM na širenje prodajne mreže. U ovaj segment nije investirano ništa, što potvrđuje i sam Energopetrol svojim finansijskim izvještajima.
Dakle, umjesto da Federacija BiH tuži Konzorcij INA/MOL radi neispunjenja ugovornih obaveza i protestira radi garancije dešava se upravo suprotno. Konzorcij INA/MOL tuži Vladu Federacije BiH za 64 miliona KM bez ikakvih dokaza i dostavljene dokumentacije s obzirom na to da je poslije 31.12.2005. godine Konzorcij INA/MOL većinski vlasnik Energopetrola te su isključivo sve odluke u nadležnosti konzorcija, a Vlada FBiH nije mogla imati bilo kakav utjecaj na upravljanje Energopetrolom.
Pokušali smo kontaktirati Suvada Osmanagića, šefa Radne grupe, koja je sastavila izvještaj za Vladu FBiH, a koja je ukazivala na kriminal i tražila da se ugovor raskine, ali nam nije odgovorao na pozive.
