Dok se svijet bori s globalnim zagrijavanjem, neki naučnici razmatraju radikalnu ideju: namjerno zatamnjivanje Sunca kako bi se privremeno ohladio planet. Metoda, koja oponaša učinke velikih vulkanskih erupcija ispuštanjem čestica aerosola u atmosferu, izaziva duboke podjele i ozbiljna upozorenja unutar naučne zajednice zbog nepredvidivih posljedica i upitne učinkovitosti.
Idealizirani modeli i surova stvarnost
Naučnici sa Columbia Climate School upozoravaju da smo tek zagrebli površinu razumijevanja mogućih posljedica takozvanih stratosferskih aerosolnih injekcija (SAI) te da se oslanjamo na pretpostavke koje bi mogle dodatno pogoršati situaciju.
"Čak i kada su simulacije SAI-ja u klimatskim modelima sofisticirane, one će nužno biti idealizirane", izjavila je Faye McNeill, naučnica za aerosole sa Columbije i autorica rada objavljenog u časopisu Scientific Reports. "Istraživači modeliraju savršene čestice savršene veličine. I u simulaciji stavljaju točno onoliko koliko žele, gdje žele. Ali kada počnete razmatrati gdje se zapravo nalazimo, u usporedbi s tom idealiziranom situacijom, to otkriva mnogo neizvjesnosti u tim predviđanjima."
"Postoji niz stvari koje bi se mogle dogoditi ako pokušate ovo učiniti", dodala je, "a mi tvrdimo da je raspon mogućih ishoda mnogo širi nego što je ito dosad shvatio."
Opasnost od neželjenih posljedica
U svom radu, McNeill i njene kolege detaljno su opisali ograničenja predloženih SAI projekata, naglašavajući brojne načine na koje aerosoli mogu negativno utjecati na ekosisteme. Na primjer, ispuštanje aerosola u polarnim područjima moglo bi poremetiti tropske monsunske sisteme, dok bi ispuštanje čestica u ekvatorijalnim regijama moglo pomaknuti mlaznu struju.
Najčešće predložena metoda uključuje korištenje sulfata, hemikalija koje se oslobađaju tijekom vulkanskih erupcija. Međutim, takav pristup nosi dodatne rizike, od kiselih kiša do zagađenja tla, upozoravaju istraživači.
Potraga za alternativama i praktični problemi
Zbog tih rizika, drugi naučnici istražuju alternative sulfatima, poput dijamantne prašine i kalcijum-karbonata. Prošle sedmice, kako je izvijestio Politico, jedan startup za geoinženjering prikupio je 60 miliona dolara za razvoj nove čestice koja bi se mogla koristiti za odbijanje sunčeve svjetlosti natrag u svemir.
Ali, i tu se pojavljuju novi problemi. "Naučnici su raspravljali o upotrebi aerosolnih čestica s malo obzira na to kako bi praktična ograničenja mogla onemogućiti ispuštanje tih čestica u dovoljno velikim količinama", pojasnila je koautorica studije Miranda Hack. "Mnogi predloženi materijali nisu posebno obilni."
Dodatni problem je sklonost čestica da se zgrudaju, što bi moglo značajno smanjiti njihovu učinkovitost.
Ukratko, zagovornici ove tehnologije moraju riješiti još mnogo nepoznanica prije nego što bismo uopće mogli razmišljati o zatamnjivanju Sunca. Takav pristup je tek kontroverzna alternativa stvarnom rješenju globalnog zagrijavanja, smanjenju potrošnje fosilnih goriva i ubrzanju prelaska na čistu energiju.
"Sve je u kompromisima rizika kada se promatra solarni geoinženjering", zaključio je Gernot Wagner, klimatski ekonomista sa Columbije. "Neće se dogoditi onako kako to modelira 99 posto ovih radova."