Prošlog augusta naučnici su u vode Zaljeva Maine ispustili čak 65.000 litara jarko crvene hemikalije. Iako bi takav prizor na prvi pogled mogao izgledati poput velike industrijske katastrofe, riječ je zapravo o kontroverznom naučnom eksperimentu.
Istraživači tvrde da bi ova metoda mogla pomoći u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Eksperiment je dio pokušaja ubrzavanja prirodnog procesa kojim okeani apsorbiraju ugljikov dioksid iz atmosfere.
Okeani već skladište ogromne količine CO₂
Okeani već sada imaju ključnu ulogu u regulaciji klime na Zemlji. Procjenjuje se da u njima postoji oko 38.000 milijardi tona ugljikovog dioksida, koji je pohranjen u obliku rastvorenog natrijevog bikarbonata, odnosno tvari poznate kao soda bikarbona.
Naučnici godinama razmatraju geoinženjersku metodu nazvanu poboljšanje alkalnosti okeana, poznatu pod engleskom skraćenicom OAE (Ocean Alkalinity Enhancement). Cilj te metode je ubrzati prirodne hemijske procese u moru tako da se promijeni pH vrijednost okeanske vode.
Četverodnevni pokus kod obale Bostona
Tokom četiri dana naučnici su u more kod obale Bostona dodavali velike količine natrijevog hidroksida, alkalne hemikalije koja je označena crvenom bojom kako bi se moglo pratiti njeno širenje.
Ideja iza tog postupka je jednostavna: povećanjem alkalnosti okeana more bi trebalo moći apsorbirati još više ugljikovog dioksida iz atmosfere.
No kritičari upozoravaju da potencijalni učinci takvih eksperimenata na morski ekosistem još uvijek nisu dovoljno poznati.
Gareth Cunningham, direktor za očuvanje prirode i politiku u organizaciji Marine Conservation Society, rekao je za Daily Mail: „Ovi pristupi zahtijevaju velike resurse, a njihovi ekološki učinci još uvijek nisu dovoljno dobro razumljivi.“
Projekt LOC–NESS prvi put testira metodu na otvorenom moru
Eksperiment je proveden u sklopu projekta LOC–NESS (Locking Ocean Carbon in the Northeast Shelf and Slope), koji predstavlja prvo veliko testiranje ove metode na otvorenom moru.
Nakon odobrenja Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) i uz saradnju s lokalnim ribarima, naučnici iz Woods Hole Oceanographic Institutiona ispustili su alkalne hemikalije oko 80 kilometara od obale savezne države Massachusetts.
Kako bi pratili širenje hemikalija u vodi, koristili su naprednu tehnologiju. U istraživanju su korišteni autonomni podvodni glajderi, autonomna podvodna vozila velikog dometa te senzori postavljeni na brodovima.
Tokom narednih dana naučnici su zabilježili ulazak oko 10 tona ugljika u morsku vodu, dok je pH vrijednost porasla s 7,95 na 8,3, što odgovara nivoima kakvi su postojali prije industrijske revolucije.
Potencijalni učinak na smanjenje emisija
U najboljem scenariju, istraživači procjenjuju da bi natrijev hidroksid korišten u eksperimentu mogao apsorbirati oko 50 tona ugljika tokom sljedeće godine.
To je količina koja odgovara prosječnim godišnjim emisijama ugljikovog dioksida pet stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva.
Adam Subhas, glavni istraživač iz Woods Hole Oceanographic Institutiona, izjavio je: „Ovi rani rezultati pokazuju da se male implementacije poboljšanja alkalnosti okeana mogu precizno planirati, pratiti i nadzirati.“
Dodao je da su potrebna daljnja istraživanja. „Potrebna su nezavisna i transparentna istraživanja kako bismo utvrdili koja rješenja zaista mogu funkcionisati.“
Dosadašnji rezultati: bez utjecaja na neke morske organizme
Prema dosadašnjim podacima, natrijev hidroksid nije imao negativan utjecaj na plankton, ribe i ličinke jastoga. Ipak, naučnici nisu procjenjivali učinke na odrasle ribe.
To je posebno važno jer je područje u kojem je proveden eksperiment poznato po ribolovu jastoga, bakalara i vahnje, pa će potencijalni utjecaj na životinjski svijet biti pod posebnim nadzorom.
Rachel Davitt, doktorandica sa Univerziteta Rutgers koja je učestvovala u procjeni ekoloških učinaka, rekla je: „Na osnovu bioloških i ekoloških podataka koje smo dosad prikupili i analizirali, terensko ispitivanje LOC–NESS nije imalo značajan utjecaj na biološku zajednicu prema pokazateljima koje smo mjerili.“
Slične metode već su korištene u prošlosti
Iako je ovo prvi veliki pokus ove vrste za uklanjanje ugljika iz atmosfere, slične metode ranije su se koristile za regulaciju pH vrijednosti u vodama.
Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Skandinavije. Tokom 1980-ih rijeke pogođene kiselim kišama tretirane su velikim količinama alkalnog vapna. Nakon tog postupka u švedsku rijeku Ätran vratila se autohtona populacija lososa.
Kritike i zabrinutost zbog nepoznatih posljedica
Uprkos potencijalu ove metode, mnogi stručnjaci upozoravaju na rizike.
Najveća kontroverza povezana je s činjenicom da naučnici još uvijek ne znaju kakav bi dugoročni utjecaj takvi zahvati mogli imati na morski ekosistem.
Kako bi se metoda proširila na nivo koji bi mogao neutralizirati industrijske emisije ugljikovog dioksida, svake godine bi u okeane trebalo ubacivati milijarde tona natrijevog hidroksida.
Osim toga, neke organizacije upozoravaju da promjena pH vrijednosti okeana zapravo ne rješava osnovni problem – ogromne količine CO₂ koje ljudi svake godine ispuštaju u atmosferu.
Gareth Cunningham iz Marine Conservation Society ističe: „Poboljšanje alkalnosti okeana kratkoročno je rješenje koje ne rješava ponašanja koja uzrokuju klimatske promjene i zakiseljavanje okeana.“
Dodao je da postoje održiviji pristupi. „Obnova prirodnih staništa poput livada morske trave i grebena školjkaša nudi održivije rješenje jer pomaže ublažiti zakiseljavanje, poboljšava kvalitet vode, štiti obale i podržava morski život. Upravo to radimo kroz naš program Atlantic Coast Programme u Ujedinjenom Kraljevstvu.“
Potencijalni rizici za morske ekosisteme
Nedavna istraživanja upozoravaju da bi prekomjerno povećanje alkalnosti okeana moglo utjecati na rast organizama, njihov metabolizam i ukupnu bioraznolikost.
Osim toga, tokom otapanja alkalnih tvari u vodi oslobađaju se tragovi metala koji bi se mogli nakupljati u okeanima i predstavljati ekološki rizik.
Zbog toga naučnici naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja prije nego što bi se ovakva metoda mogla primijeniti u velikim razmjerima kao potencijalno rješenje za klimatsku krizu.