Tim astronoma koji proučava raspodjelu galaksija u obližnjem svemiru otkrio je nešto zaista izvanredno: ogroman pramen galaksija koji se uvija kao da je uhvaćen u usporenom kozmičkom tornadu. Dug je najmanje 49 miliona svjetlosnih godina, što ga čini najdužim rotirajućim filamentom ikad pronađenim u svemiru.
Ovo je jedna od najvećih rotirajućih struktura ikad opaženih, a pokazuje kako ksmička mreža oblikuje univerzum te ostavlja svoj pečat na galaksijama koje se nalaze unutar nje. Otkriće pruža ključne uvide u rane faze evolucije galaksija i način na koji dobijaju svoju rotaciju od većih struktura u kojima se nalaze.
Nevidljiva kičma svemira
Da bismo razumjeli važnost ovog otkrića, treba najprije objasniti šta je kosmička mreža.
Možete je zamisliti kao nevidljivu kičmu svemira, masivnu, kompleksnu mrežu sastavljenu od bezbroj niti tamne tvari. Te niti gravitacijski povezuju svemir i određuju kako se galaksije raspoređuju i kreću.
Njene niti su poput kozmičkih autoputeva duž kojih se galaksije okupljaju, kreću i formiraju. Proučavanje ove mreže otkriva ogromnu metastrukturu univerzuma, pružajući nam uvid u to kako je sve povezano i kako se razvijalo od prvih trenutaka nakon Velikog praska.
Otkriće koje je iznenadilo naučnike
Tim istraživača, predvođen fizičarkama Lylom Jung sa Univerziteta Oxford i Madalinom Tudorache s Oxforda i Cambridgea, prvi je put uočio ovaj neobični filament pomoću radio teleskopa MeerKAT u Južnoj Africi.
Na udaljenosti od oko 140 miliona svjetlosnih godina primijetili su 14 galaksija koje su se ponašale neuobičajeno. Bile su poredane u savršeno ravnoj liniji dugoj oko 5,5 miliona svjetlosnih godina.
Njihova orijentacija bila je toliko usklađena da nije mogla biti slučajna, što je potaknulo detaljniju istragu.
Koristeći podatke iz širih pregleda neba, poput Sloan Digital Sky Survey, naučnici su identificirali dodatne 283 galaksije na istoj udaljenosti i u istoj ravnoj konfiguraciji. Strukture u svemiru ne nastaju tako precizno bez snažnog vanjskog utjecaja. U ovom slučaju, najlogičniji kandidat bio je kosmički filament, struktura koju je, zbog tamne tvari, izuzetno teško direktno otkriti.
Vrtuljak u svemirskom zabavnom parku
Ono što ovo otkriće čini zaista posebnim nije samo veličina, već kombinacija poravnanja i rotacijskog kretanja.
„Ovu strukturu možete zamisliti kao vožnju šalicama u zabavnom parku. Svaka galaksija je poput šalice koja se okreće, ali cijela platforma, kozmički filament, također se rotira. To dvostruko kretanje daje nam rijedak uvid u to kako galaksije dobijaju rotaciju od većih struktura u kojima žive“, pojasnila je fizičarka Lyla Jung.
Naučnici su rotaciju potvrdili analizirajući crveni i plavi pomak svjetlosti galaksija. Galaksije na jednoj strani filamenta imale su svjetlost pomaknutu prema plavom dijelu spektra, što znači da se približavaju. Na suprotnoj strani, svjetlost je bila pomaknuta prema crvenom dijelu, što ukazuje na udaljavanje. To je jasan dokaz da se cijela struktura okreće.
Izračunali su i brzinu rotacije, oko 110 kilometara u sekundi, što je otprilike brzina kojom se Mliječna staza i Andromeda približavaju jedna drugoj.
Ovakvo ponašanje savršeno odgovara predviđanjima Teorije plimnog momenta, modela koji sugerira da su asimetrije u gravitacijskom polju ranog svemira prenijele kutni zamah na filamente kosmičke mreže, dajući im početnu rotaciju.
Otkriće pokazuje da svemir nije samo nasumična masa galaksija. Sve je mnogo povezanije nego što izgleda, a ogromne, nevidljive strukture ostavljaju snažan utjecaj koji postaje vidljiv tek kad ih proučavamo dovoljno detaljno. Ova struktura mogla bi biti idealno okruženje za dalje istraživanje odnosa između rijetkog plina u kozmičkoj mreži i načina na koji galaksije rastu koristeći taj materijal.