''Bio, jesam i ostat ću. Ja jesam Hrvat i nikad nisam to mijenjao''.
Tim je riječima Slaven Kovačević, savjetnik malo čijeg predsjednika Željka Komšića, proslavljen po blamaži pred Europskim sudom za ljudska prava, počeo kampanju prije kampanje kroz koju će se boriti za glasove ne bi li ušao u Predsjedništvo BiH.
Tamo bi, kako je rekao, volio biti ''nastavak kontinuiteta nekih dobrih ljudi''.
No, čini se kako žele Kovačević, njegova stranka i plitki komentatori po društvenim mrežama kontinuitet kaosa koji je unesen guranjem Željka Komšića u fotelju u kojoj nije učinio ništa korisno po pitanju onih u čije je ime zasjeo kao ni u popravljanju odnosa u Bosni i Hercegovini, a ni Bosne i Hercegovine prema susjedstvu.
Bez obzira koliko se prosipalo i osipalo patriotsko cvijeće da je Komšić susjedima pokazao zube.
Ako i je, činio je to loše, baš kako ga je i savjetovao savjetnik za vanjsku politiku, a sad kandidat za predsjedničku fotelju.
Greška šefa i idola
Kovačević neće, ma koliko trubio o tome, ako zasjedne u fotelju ali ni tijekom izborne kampanje, ništa učiniti da se odnosi među narodima poprave i unormale kao ni na ispravljanju greške svoga idola i šefa kad je u pitanju odnos prema onima koje, kako to reče, nikad nije mijenjao iako internetska memorija, ali i ono malo memorije u BiH, kaže da je nacionalnost mijenjao po potrebi.
Šuplja priča kako mu je želja da se učini Bosna i Hercegovina boljom zemljom je davna šarena laža koja se gura glasačima sve do prvog dana sjedanja u fotelju pa je teško povjerovati da bi Kovačević, kad bi sjeto tamo gdje bi htio, zasukao rukave i krenuo u ispravljanje svega što mu ne paše.
Kandidatura Slavena Kovačevića nije nikakva želja da se bilo što mijenja u ovoj zemlji nabolje i samo je veliki motiv glasačima kojima je cilj glasati protiv inat-politike da se ujedine i u Predsjedništvo izaberu svojeg kandidata.
HDZ-ov trud
Ovime Demokratska fronta, kao da je savezništvo s HDZ-om iz Hercegovačko-neretvanske županije, kad je pogurala HDZ za federalni Dom naroda, prebacila na visoku razinu pa stranci Dragana Čovića neće trebati puno truda da odradi kampanju za Predsjedništvo.
Kandidatura je poticaj i ideji hrvatske oporbe u BiH, okupljene u Petorku, da iziđe sa svojim kandidatom iako će biti optuženi da igraju za Sarajevo i da doprinose da se glasovi raspršuju onda kad ih treba zbiti protiv Komšićevog nasljednika.
Politika u ovoj zemlji, poznato je to svima, igra je za bolje sebi i loše drugom i teško je da će se takav pristup vladanju uskoro promijeniti.
Godinama gledamo likove koji se kunu u jedno, a rade drugo, koji se predstavljaju za nešto a daleko su od toga i najbliže su da budu nitko.
To što se savjetnik, koji govori da ne dijeli ljude ni po kakvoj osnovi, zanio i pomislio da će opet pohrliti oni što im je draže da drugima bude gore i da zloupotrebljavaju moć kako bi ponizili one pored sebe, druga je priča.
Komšićev balon
Politika u ovoj nerealnoj zemlji daleko je od realnosti pa i sama želja Kovačevića, napuhana Komšićevim balonom, daleko je od istine.
Niti može on, niti Predsjedništvo ako u njega sjedne, a najmanje njegova jedva vidljiva stranka, učiniti ovu zemlju boljom.
Teško da to mogu i drugi likovi na političkoj sceni ali su im barem motivi manje umotani u lažljivi celofan.
S druge strane, teško da će i oni koji su gurali Komšićeva ranija sjedanja u fotelju u Predsjedništvu imati luksuz da sada guraju Kovačevića jer se moraju boriti s Trojkom u istom ratu a teško da će prihvatiti njegov poziv da se kroz njegov lik i djelo priključe stvaranju građanske BiH.
Kako je to zamislio kroz Predsjedništvo, to je druga priča i to za kampanju pred onima koji ne shvaćaju što je to Bosna i Hercegovina.
A ona sigurno nije zemlja kojoj treba još jedno pretvaranje i brisanje iza zareza, kako se to nabrisao i ispretvarao Kovačević.