Nije dovoljno okačiti grb Bosne i Hercegovine na rever, začešljati se i busati se u prsa patriotizmom čija ljubav briše sve one koji život u nakaradnoj zemlji ne vide kao ti.
Treba ponešto okačiti na obraz, a da to nije maska, stati pred ogledalo i onda zavapiti o iskrenoj želji da ovoj zemlji i njezinim neprebrojanim paćenicima bude bolje.
Karijera krpelja
Slavenu Kovačeviću, koji je na revere kačio predznake onako kako mu je u kojem izbornom cirkusu odgovaralo, krivi su svi za njegovo blamiranje pred Europskim sudom za ljudska prava osim njega samog, njegovog mentora i njihovih silnih figa u džepovima koje su pokazale svu apsurdnost busatelja u prsa i blebetala o nepravednoj BiH u kojoj samo njima treba biti bolje i u kojoj njihova karijera krpelja treba trajati što dulje.
Kovačević, koji je svoje tragove o nacionalnoj pripadnosti kačio iza revera s grbom i na Internet misleći kako postoje izbrisive stvari s mreže svih mreža u koju se upetljao čitav svijet, ispalio je još jedan ćorak, kao što su politike koje su ga gurnule u prvi red ispaljivale godinama.
Bosna i Hercegovina, jasno je svima, puna je raznih diskriminacija. Od guranja koverte liječniku i babici prije i poslije poroda, traženja tete u vrtiću, preko zastarjelih školovanja, traženja potplaćenih poslova i preplaćenog nerada, pa do grobnog mjesta.
No, jedna od diskriminacija i najveći boljki ovog društva su oni s maskama koji svoje dobro gledaju u dnu onih drugih i koji galame radi galame, a ne radi stvarne želje da ovom društvu bude bolje.
Strategije po kafanama
Politika koja je gurnula Kovačevića u glavnu temu ovih dana politika je koja ne želi rješenja radi napretka ove zemlje nego je politika lažnih kovača svoje sreće koji, da nije ispraznih priča i smišljanja strategija po kafanama, ne bi imali nikakvu značajnu ulogu u ovom društvu.
Ovako su njihova koračanja kroz plitke politike samo služila za podmetanje nogu i trovanje ionako zatrovanog prostora i to bez pokrića, uz izvrtanja, prevrtanja i mišljenja da su u laži ipak nešto duže noge.
Mislio je Kovačević, naviknut na pljeskanje površnih i plitkih patriota koji psuju i pljuju sve koji ne misle kao oni u koje se pak okreću mitraljezi, da je dovoljno zakukati, uperiti prevrtljivim prstom u zamišljene neprijatelje i računati na štelu u sudu. A onda preko štele, nabijene patriotizmom koji voli više sebe nego zemlju, dobiti presudu da je zemlja, koju godinama muzu, nepravedna jer, eto, njima ne da da budu što žele iako ne znaju ni što su ni što bi sa sobom kad bi ova zemlja bila uređena. Znaju da drugima ne treba dati da su ono što jesu.
Ne treba ponavljati da je, između ostalog, u ovoj zemlji nepravedan i način biranja a s godinama dolazi na naplatu i uzgoj krpelja pa je sve veći problem i sve manja mogućnost izbora među izlizanim likovima. No, najveći problem ove zemlje, a to dobro znaju kovači naše sreće koju iskuju u svoju, lažna borba da nam bude bolje.
Mitraljez
Teško je nekog uvjeriti u iskrene namjere kad na površinu plivanja u navodnom patriotizmu isplivavaju sve laži, prevare i podmetanja koja se rješavaju tako da se mitraljez s mete na jugu pomjera na sve one koji su se grohotom nasmijali kad je sud rekao da je Kovačević ''zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva'' te da se ''ne može smatrati žrtvom povrede niti jednog konvencijskog prava koje je utužio''.
Sudu je nakon prvostupanjske presude očito trebalo otvoriti oči pa kad ih je otvorio shvatio je ono na što se upozoravalo a to je da treba prepoznati pravu motivaciju za podnošenje ovog zahtjeva. Na tome je inzistirala Hrvatska čijom je putovnicom ipak morao zamahati Kovačević ma koliko je skrivao da je (bio) Hrvat i da su je iz njegovog tabora pljuvali onda kad im ne treba dati papire.
Onima kojima je dosadilo lagati sve u ovoj zemlji prepunoj laži jasni su motivi. Mora nekako preživjeti politika koja kuje planove za opstanak u strategijama između mijenjanja pepeljara u omiljenom kafiću uz dim neshvatljive mržnje i gaženja onog što Ustav i tradicija BiH govore a to je da svi moramo biti jednaki. No, ne onako jednaki kako to brisanjem vide kovači i puhači u kovački mijeh nad vatrom koja rasplamsava ideju da neki moraju biti veći od jednakog.
Pucanj u temelje
Bosna i Hercegovina, valja ponoviti bezbroj puta, nepravedna je nakaradna u puno stvari. A takva je zahvaljujući likovima, među kojima su savjetnici kojima treba jedan jednostavan savjet o mišjoj rupi, koji radi svoje sreće ukopavaju bilo kakav korak naprijed.
Zahvaljujući politici lažnog patriotizma koji se manifestira na gaženju i pljuvanju drugih i drugačijih, uz podmazivanje ljubavi kroz proračunske stavke, ova je država takva. U njoj će se nastaviti rastezanja na tri strane sve dok je četvrta strana laž. A dok je brane njezini rasturači bit će laž i svima će biti mrska.
Sve dok Bosni i Hercegovini dobro žele oni koji ne žele ljudima pored sebe dobro, i dok se oštre glogovi kolci i okreću mitraljezi s pucnjevima u njezine temelje, zemlja će biti poražena.
Kao što je poražen i razgoljen patriotizam kovača svoje sreće.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta