Turska se posljednjih godina postepeno udaljava od Rusije i ponovo približava zapadnim saveznicima, ocjenjuje analitičarka Gonul Tol u tekstu objavljenom u časopisu Foreign Affairs.
Prema njenoj analizi, rat u Ukrajini, ekonomski izazovi i promijenjene geopolitičke okolnosti naveli su Ankaru da preispita politiku takozvane „strateške autonomije“, koju je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan godinama promovisao.
Iako su mnogi nakon kupovine ruskog protivraketnog sistema S-400 2017. godine smatrali da se Turska trajno udaljava od NATO-a i Zapada, autorica smatra da se danas odvija tiha, ali značajna promjena kursa.
Kako je počelo približavanje Moskvi
Zanimljivo je da je približavanje Ankare i Moskve počelo nakon jedne od najvećih kriza u njihovim odnosima.
Kada je turska vojska 2015. godine oborila ruski borbeni avion na granici sa Sirijom, Ankara je strahovala od moguće ruske odmazde. Istovremeno je raslo nezadovoljstvo odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama zbog američke podrške kurdskim snagama u Siriji, koje Turska smatra terorističkom organizacijom.
Situacija se dodatno promijenila nakon neuspjelog pokušaja puča protiv Erdogana 2016. godine. Ruski predsjednik Vladimir Putin među prvima je pružio podršku turskom lideru, dok je reakcija zapadnih saveznika u Ankari ocijenjena kao spora i nedovoljno odlučna.
To je dodatno učvrstilo uvjerenje turskog rukovodstva da se ne može u potpunosti oslanjati na NATO.
Rat u Ukrajini učvrstio saradnju
Početak rata u Ukrajini 2022. godine dodatno je produbio ekonomske veze između dvije zemlje.
Iako je Turska podržala teritorijalni integritet Ukrajine, osudila rusku invaziju i nastavila isporučivati bespilotne letjelice Kijevu, nije se pridružila zapadnim sankcijama protiv Rusije.
Hiljade ruskih državljana preselile su se u Tursku, otvarale kompanije i kupovale nekretnine, dok je trgovinska razmjena između dvije zemlje dostigla rekordne nivoe.
Posebno važnu ulogu imala je energetska saradnja. Rusija je postala jedan od glavnih snabdjevača Turske naftom i prirodnim gasom, dok je nastavljena saradnja na izgradnji nuklearne elektrane Akuju.
Ankara ponovo gleda prema Zapadu
Međutim, prema ocjeni analitičara, posljednjih mjeseci sve su vidljiviji znakovi da Ankara pokušava smanjiti svoju ekonomsku, energetsku i vojnu zavisnost od Moskve.
Turski zvaničnici sve češće naglašavaju važnost transatlantskih odnosa i saradnje sa zapadnim partnerima, dok se u NATO-u ovaj zaokret pažljivo prati.
Autorica zaključuje da Turska ne odustaje od saradnje s Rusijom, ali da se sve više okreće politici balansiranja i jačanja odnosa sa Zapadom, što bi moglo označiti novu fazu u odnosima Ankare i Moskve.