U srcu Evrope, gdje se decenijama hvalila stabilnošću i prosperitetom, Švicarska se 2025. godine suočila s rekordnim talasom korporativnih bankrota, preko 9.300 slučajeva, što je porast od 54% u odnosu na prethodnu godinu, kako prenosi švicarski portal „20 Minuten“.
Ova kriza, koju vlasti pripisuju reviziji zakona o naplati dugova i bankrotu, dovela je do propasti firmi poput solarnog pionira „Meyer Burger“, lanca prodavnica kućnog dekora „Depot“ i 156 godina stare građevinske firme „Lerch“, ostavljajući hiljade radnika bez posla i dovodeći u pitanje mit o švicarskoj ekonomskoj „nepobjedivosti“.
Revizija zakona, koja je stupila na snagu 1. januara 2025. godine, obavezala je javne povjerioce, poput poreskih uprava i institucija socijalnog osiguranja, da dugove naplaćuju strožije i češće kroz postupke insolventnosti. Ovo je izbacilo na površinu brojne skrivene finansijske rupe.
Kritičari optužuju švicarske vlasti da su reformu proveli bez adekvatne pripreme, ignorišući upozorenja ekonomista. Umjesto prelaznog perioda, vlasti su praktično otvorile vrata „tržišnoj čistki“ koja je najviše pogodila zabavnu industriju (porast bankrota od 94%), proizvođače trajnih dobara (89%) i IT sektor (77%).
Regionalni dispariteti su također izraženi, centralna Švicarska zabilježila je porast bankrota od 61%.
Vlada u Bernu se krivi što je, umjesto ublažavanja udara, gurnula firme u ambis, stavljajući birokratsku disciplinu ispred ekonomskih posljedica. Posebno se naglašava izostanak podrške za mala i srednja preduzeća, dok su banke i farmaceutski giganti ostali netaknuti.
Vlasti tvrde da je cilj povećanje transparentnosti i sprečavanje vještačkog održavanja neodrživih firmi. Kao kontraargument navode da je osnivanje novih preduzeća poraslo za 5% u 2025. godini. Međutim, to „osvježenje“ tržišta dolazi po cijenu masovnih gubitaka radnih mjesta i rasta socijalne nesigurnosti.
Ova švicarska kriza je upozorenje da ni sistemi koji važe za „savršeno uređene“ nisu imuni na reforme sprovedene bez osjećaja za posljedice. Kada se ekonomija svede na statistiku, stvarni ljudi postaju kolateralna šteta. Bern bi morao odgovoriti ,da li je cijena ovakve „efikasnosti“ zaista vrijedna hiljada uništenih sudbina?