Filmovi katastrofe oduvijek su bili uspješni, i u kinima i kod publike. Od intimnih tragedija poput Titanic, The Impossible i Twister, do velikih, apokaliptičnih spektakala poput 2012, Don't Look Up i Independence Day, čini se da kreativnosti nikada ne ponestaje kada je riječ o prikazu panike, straha i razaranja. Ono što žanr čini još zanimljivijim jesu brojni podžanrovi, od ekoloških katastrofa, preko političke satire, do komičnih apokalipsi. Upravo je ovaj posljednji najteže izvesti, jer zahtijeva balansiranje između ogromnih uloga kraja svijeta i pronalaženja ljudskih slabosti koje publiku mogu nasmijati.
Vrlo malo filmova uspijeva savršeno spojiti te tonove. Jedan od najboljih primjera je film This Is the End iz 2013. godine, u kojem su se ponovo udružili Seth Rogen i Evan Goldberg, postavljajući jednostavno, ali efektno pitanje: Šta biste uradili kada bi vam to bio posljednji dan na Zemlji? Odgovore na to pitanje daju slavne osobe koje u filmu glume same sebe. Osim jedinstvene i u svoje vrijeme kontroverzne ideje, film uspijeva unijeti i emociju i dubinu kroz odnose među likovima, ali i kroz iznenađujuće impresivne vizuelne efekte.
Ideja koja je natjerala Setha Rogena da laže studio
Svi vole cameo pojavljivanja slavnih, posebno kada su spremni ismijavati sami sebe. This Is the End ovu ideju dovodi do krajnjih granica. Jay Baruchel dolazi u Hollywood kako bi posjetio svog najboljeg prijatelja Setha Rogena, a ovaj ga vodi na zabavu u kuću James Franco. Tamo se okuplja ko je ko A-liste – od Rihanna do Michael Cera. Međutim, kada počne apokalipsa i svijet se doslovno raspada, Rogen, Jay, Jonah Hill, Craig Robinson, Franco i Danny McBride ostaju zarobljeni u kući jer su, jednostavno rečeno, previše grešni da bi se uzdigli na nebo.
Oni ne glume samo karikirane verzije sebe, već namjerno odvratne likove: Rogen je nesiguran prijatelj koji nikada ne staje u Jayevu odbranu, Hill je lažno ljubazan psihopata, a McBride ekstremno sebična osoba koja bi svakoga žrtvovala radi vlastite koristi.
Ovakva ideja nije se svidjela studiju Sony koji je učestvovao u produkciji. Rogen je kasnije ispričao da je koncept slavnih koji glume same sebe „užasno smetao“ ljudima u studiju, dok je Goldberg cijeli proces opisao kao „borbu uzbrdo“. Toliko su sumnjali u ideju da su čak planirali snimati film tako da se, u slučaju loših reakcija publike, može „izmontirati“ manje meta-pristupa, što je Rogen kasnije priznao da je bila potpuna laž. Ipak, pokazalo se da je upravo ta meta-dimenzija ono što filmu daje originalnost i ludost; da su likovi bili izmišljene zvijezde, film bi izgubio veliki dio svoje snage i nepredvidivosti.
Više od puke komedije
Humor u This Is the End ne proizlazi samo iz ideje da su slavne osobe prikazane kao jedni od najgorih ljudi na planeti. Gotovo slapstick situacije, poput scene u kojoj Emma Watson pogrešno zaključi da je u opasnosti, ili parodije The Exorcist, samo su dio komičnog arsenala filma. Ipak, ono što iznenađuje jeste količina emocija koja se provlači kroz odnose među likovima.
Raspad prijateljstva između Setha i Jaya čini emocionalno srce filma, uz brutalno iskrene verbalne sukobe s kojima se mnogi mogu poistovjetiti nakon udaljavanja od starih prijatelja. Uz to, iako film djeluje kao da je grupa prijatelja jednostavno uzela kameru i zabavila se, vizuelni efekti su iznenađujuće kvalitetni. Praktični efekti, poput scene u kojoj je Michael Cera nabijen na banderu, zajedno s CGI demonskim čudovištem koje progoni Craiga i Jaya, izgledaju impresivno i spajaju staru i novu školu filmske produkcije, piše Collider.
S obzirom na to da This Is the End uskoro napušta Netflix, sada je idealno vrijeme da se pogleda ova urnebesna apokaliptična komedija. Iako je put do realizacije bio težak, pravo je olakšanje što je filmu dopušteno da ostane toliko meta koliko jeste. Ne samo da će vas nasmijati do suza, već će vas u pojedinim trenucima i emotivno pogoditi, te ostaviti otvorenih usta zbog tehničke izvedbe.