Bio je svuda, od gradskog Fiata Panda, do kompaktne Opel Astre. Motor 1.3 Multijet nije bio samo komad metala; bio je pouzdani saputnik za milione Evropljana koji su prelazili stotine hiljada kilometara.
Zašto? Zato što je spojio ono što se činilo nemogućim: ekonomičnost gradskog automobila i izdržljivost teškog terenca. Njegova tajna ležala je u, za to vrijeme revolucionarnom, MultiJet sistemu sa više ubrizgavanja u jednom ciklusu.
Ova tehnologija nije samo "štedjela", transformisala je dizelsko iskustvo: motor je radio tiše, vožnja je bila glatka, a odziv na gas iznenađujuće živ za svoju kubikažu.
Vozači ga nisu kupovali samo zbog marketinga. Kupovali su ga jer su im komšije, rođaci i taksisti potvrdili da "ide kao zmaj, a troši kao upaljač". Bio je to motor koji nije patio od kompleksa jeftinih, nadmašio je mnoge skuplje konkurente pametnim rješenjima, a ne samo snagom.
Gdje ste ga mogli sresti? Gotovo svuda:
Fiat/Lancia/Alfa Romeo: Panda, Punto, 500L, Doblo, Lancia Ypsilon, Alfa Romeo MiTo…
Opel: Corsa, Astra, Meriva…
Suzuki: Swift, SX4…
Komercijalna vozila: Fiat Strada, Fiorino, Qubo…
Njegova poslovična izdržljivost (uz redovno održavanje) i bezgranična dostupnost jeftinih dijelova učinile su ga omiljenim i kod vozača i kod mehaničara. Bio je jednostavan za održavanje, a bilo ga je teško "ubiti". U eri kada su cijene goriva rasle, 1.3 Multijet je bio finansijski spas za porodice i firme.
Na kraju, postavio je standard za ekonomične dizel motore male zapremine. Dokaz je da prava automobilska legenda ne nastaje na trkačkoj stazi, već na svakodnevnim putevima, prelazeći ogromne razdaljine bez pompe, ali s apsolutnom pouzdanošću.