Masovnim raketnim udarima na Ukrajinu Putin očajnički pokušava odgovoriti kritičarima kod kuće, ali i ‘pomazati‘ povrijeđeni ego nakon ukrajinskog napada na Krimski most. Žrtve tog bijesa i ludila su obični Ukrajinci, oni koji su, primjerice, umrli na saobraćajnoj raskrsnici Volodimirske i Ševčenkove ulice u Kijevu, njih stotine hiljada u domovima bez struje, vode i grijanja u gradovima širom zemlje.
"Ono što on sada radi je trivijalna osveta", kaže Andrej Kolesnikov, viši saradnik u Zakladi Carnegie za međunarodni mir. "Njegova lična osveta."
Mjesecima su ruski ratni stručnjaci, generali iz fotelje i vojni blogeri zahtijevali sveobuhvatni rat protiv Ukrajine. Fotografije uništenih kvartova, čitavih gradova, oblaci dima iznad Kijeva, Lavova i Dnjepra tek su ih na trenutak zadovoljile.
"Upozorili smo te, Zelenski, da Rusija još uvijek nije počela ozbiljno ratovati", napisao je Ramzan Kadirov, čečenski vođa. "Sada sam 100 posto zadovoljan kako se vodi rat."
Putin je danas, u ponedjeljak, vodeći sjednicu svog vijeća sigurnosti, napad na Krimski most predstavio kao opću katastrofu, desant na ruski prestiž i kontrolu poluotoka.
"Nemoguće je ostaviti ovakvu vrstu zločina bez ikakve reakcije!", rekao je Putin u televizijskim izjavama, upirući pritom prstom u ukrajinsku obavještajnu službu.
Ukrajinski dužnosnici odmah su istaknuli da Rusi izvode napade na civilnu infrastrukturu od samog početka rata. Inače, današnje raketiranje Ukrajine je i najveća pokrenuta baražna vatra još od 24. februara, od samog početka invazije.
"Ne, Putin nije pokrenuo raketni teror isprovociran napadom na Krimski most", napisao je Dmitro Kuleba, ukrajinski ministar vanjskih poslova. "Rusija je i prije mosta konstantno gađala Ukrajinu projektilima. Putin je očajan zbog brojnih poraza na bojnom polju i koristi raketni teror kako bi na silu pokušao promijeniti toku rata u svoju korist."
U svom kratkom govoru, Putin je ustvrdio i da su udari izvedeni na "zahtjev ministarstva odbrane". Ako je to istina, riječ je o jednoj od prvih odluka koje je donio general Surovikin, novi zapovjednik ujedinjenog ruskog ratišta, inače prozvan i "general Armagedon", zbog svog tvrdolinijaškog i neortodoksnog pristupa vođenju rata.
"Nisam iznenađen ovim što se jutros događa u Kijevu. Surovikin je apsolutno nemilosrdan i nema obzira prema ljudskim životima", rekao je za Guardian bivši dužnosnik ministarstva odbrane koji je jedno vrijeme s njim radio. "Bojim se da će njegove ruke biti prekrivene ukrajinskom krvlju."
Putin je poručio da će ovakvi napadi biti svakodnevica napadne li se ruski teritorij. Šta bi moglo značiti da je riječ o jednokratnom odgovoru, a ne o novom, tvrdolinijaškom pristupu koji traži primjenu sveopćeg rata.
U današnjem izdanju Komsomolskaje pravde, odane prokremaljske novine, vojni jastrebovi već naveliko zazivaju da današnji ‘raketni teror‘, kako kaže Kuleba, postane svakodnevna praksa.
"Moramo se nadati da ovo nije jednokratni čin osvete nego novi način vođenja rata", piše Aleksandar Koc. Na njega se nadovezuje i Sergej Markov, bivši kremaljski savjetnik i po novome politički komentator. "Rusko javno mnijenje želi masovne napade i potpuno uništenje infrastrukture koju može koristiti ukrajinska vojska", tvrdi. On, kao i drugi kremaljski jastrebovi, uglavnom su ignorirali činjenicu da su udari bili usmjereni i na obične civile.
"Važno je da Putin odgovori na nezadovoljstvo jastrebova i ultrakonzervativaca. Ali ne bih preuveličavao njihov utjecaj na njega", komentira Andrej Kolesnikov iz Zaklade Carnegie. "Putin sam je najvažniji jastreb i ultrakonzervativac. Kako navodi Jutarnji, ovaj rat je njegov lični rat - šta s Ukrajinom, a šta sa svjetskim poretkom konstruiranim nakon 1945. i 1991. godine."
Inače, jedna od teorija u Moskvi kaže da je Putin pokušao minimizirati ljutnju jastrebova upravo imenovanjem Surovikina na mjesto zapovjednika ratišta, kako bi demonstrirao da vojska pod vodstvom generala s brutalnom reputacijom sada ima carte blanche.
Surovikin je naklonjen tvrdolinijašima. Održava dobar radni odnos s Wagnerovcima, a njegovo su imenovanje pozdravili i glavni kritičari ratnog pristupa, Kadirov i Prigožin.
