Prva važna informacija koja je puštena s jučerašnjeg niza važnih sastanaka o novim mjerama Zapada protiv Putinovog režima jest odluka članica G7 zemalja da blokiraju Rusiji zlatne rezerve.
Potpuno je očekivano da Zapad pojačava sankcije protiv autokracije koja je pokrenula zločinačku agresiju na Ukrajinu. Isto tako, potpuno je očekivano da su članice G7 odlučile pojačati pritisak upravo na ruski financijski, odnosno monetarni sustav. Razlog za to je vrlo jednostavan: financijske sankcije Zapada prema Rusiji, prije svega blokada oko polovine deviznih rezervi u ukupnom iznosu od 643 milijarde eura, pokazale su se kao najbolji alat za brzu destabilizaciju Rusije: izazvana je panika građana i poduzeća, rublja se strmoglavila prema polovici vrijednosti u odnosu na početak invazije te je otpuštena kočnica inflacije. Naravno, stoga, da Zapad pokušava pojačati mjeru koja se pokazala, recimo tako, nuklearnom u sankcijskom arsenalu, piše Jutarnji list.
Elvira spašava Putina
Za razumijevanje situacije treba znati da Putin ima sreću što ima vrlo profesionalnu Centralne banke, Elviru Nabjulinu, koja je povukla hitne, učinkovite tehnokratske mjere protiv finansijskih sankcija Zapada: digla je kamate na 20 posto i uvela kapitalne restrikcije te je uspjela zaustaviti pad rublje, koja je sada "samo" 23 posto ispod vrijednosti na kojoj je bila na početku godine. Stoga, ako Zapad želi nastaviti finansijsku destabilizaciju Rusije, mora s mjerama biti korak ispred monetarne politike Rusije, koja se pokazala profesionalnom. Blokadom zlatnih rezervi (koje prema nekim procjenama vrijede oko 150 milijardi dolara) Rusiji se želi onemogućiti da uspješno brani rublju i stabilizira ruski finansijski sistem.
Neki smatraju da Zapad čak žuri s blokadom zlata jer želi spriječiti razvoj alternativnog globalnog finansijskog sistema u odnosu na današnji, kojim kao glavne valute dominiraju dolar i euro. Čak se spekuliralo kako bi Rusija u savezu sa zemljama koje ne simpatiziraju zapadne demokratije mogla postaviti osnove na temelje "zlatnog standarda", odnosno sistema koji je dominirao međunarodnim monetarnim sistemom od 1870-ih, s prekidima, sve do 1971. godine, kada su Sjedinjene Države odlučile da više neće jamčiti "zlatnom podlogom" kao jedinicom obračuna za dolare. Time je Amerika srušila tzv. Bretton-Woodsov sistem, što ne znači da je zlatni standard bio loše monetarno rješenje, ali se tadašnjim Sjedinjenim Državama pokazao neodrživim.
Zapad se mora čuvati zablude
Naravno da je potpuno etički i pravno biti na strani Ukrajine, ali se Zapad ne bi trebao dovesti u zabludu kad je u pitanju spremnost dijela zemalja da ima ekonomske-financijske odnose s Rusijom koje se neće uklapati u njegove sankcije. Zapadni državnici vole isticati kako je 141 članica UN-a osudila Putina, ali prešućuju da ih 35 to nije učinilo. Problem s tih 35 članica u tome je što su među njima Kina i Indija. Te dvije zemlje, svaka s po 1,4 milijarde stanovnika, uz još nekoliko manjih autokracija (Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Venezuela, Sirija, Vijetnam, Sjeverna Koreja, Iran…) sigurno neće stati tamo gdje stoje Sjedinjene Države. Uz to, dio država vodi politiku "dvije stolice" te u razmiricama s Rusijom ne žele otići predaleko.
U toj grupi ističu se zemlje poput Južne Afrike, ali i Izrael, koji je odbio prodati Ukrajini sofisticiranu špijunsku opremu za nadzor mobitela. Ukratko, finansijsko-ekonomska izolacija Rusije teško može biti apsolutna te je realno očekivati da će Putinov režim, koji raspolaže ogromnim resursima u sirovinama, s vremenom probiti mjere koje ciljaju na urušavanje finansijskog i monetarnog sistema. Stoga bi bilo bolje ići s puno jačim mjerama koje će srušiti ruskog autokrata. Putinu se ne treba ostaviti manevarski prostor za trgovinske i financijske dogovore, vrijeme bi moglo biti presudno.
