Nešto više od 6.300 učesnika iz različitih dijelova svijeta u srijedu ujutro je iz Nezuka, na istoku Bosne i Hercegovine, krenulo na trodnevni Marš mira prema Potočarima, kako bi odali počast hiljadama ubijenih muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, javlja Anadolu.
Učesnici Marša mira naredna tri dana pješačit će više od 100 kilometara trasom kojom su hiljade Bošnjaka u julu 1995. godine pokušavale probiti se do slobodne teritorije i pronaći spas, pri čemu je za mnoge od njih to bio “put bez povratka”.
Učesnici "Marša mira" bi u Potočare trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica, na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još deset žrtava genocida.
Ismeta Selman iz Travnika već treći put učestvuje u Maršu mira. U razgovoru za Anadolu ističe kako svako bar jednom u životu treba doći na Marš mira.
“Ne znam kako je drugim ljudima, ali meni je svaki put sve teže, ali ću dolaziti koliko god budem mogla. Naša obaveza je da se ovo ne zaboravi. Moramo uvijek imati na umu šta nam se desilo i šta može da nam se desi”, poručuje Selman.
Na put prema Potočarima ona kreće ogrnuta zastavom Palestine, što objašnjava riječima: “Nosim zastavu Palestine na svaki marš, jer to je ono najmanje što mogu uraditi za njih.”
Srebreničanka na Maršu sa trogodišnjom kćerkom
Amra Hashemi stigla je iz Austrije, a inače rodom iz Srebrenice. Na Marš mira danas je krenula sa suprugom Seyedom Alijem Hashemijem, porijeklom iz Irana, i trogodišnjom kćerkom Aleom Zinom.
“Živimo u Austriji, a došli smo ovdje na Marš mira, po prvi put sa svojom kćerkom", kazala je Amra, čiji su brojni rođaci stradali u genocidu.
Na pitanje kako se osjeća danas na početku Marša mira u Nezuku, odgovorila je:
"Mislim da još uvijek nisam svjesna svega, očekujem da će se to sleći kada prođemo određeni dio puta. Mogu kazati da sam ponosna što sam uspjela doći sa svojom kćerkom“, kaže Amra, ističući kako time želi poslati poruku da sjećanje na Srebrenicu mora biti sačuvano i preneseno na nove generacije.
Sa trogodišnjom kćerkom put sigurno neće biti lagan, ali Amra ima potpunu podršku muža Seyeda.
„Ja sam već pet i po godina član bosanske porodice. Čuo sam mnogo priča o Srebrenici, dijelim tu bol i imam ogromno poštovanje. Ponosan sam što sam danas ovdje, kao i moja majka. Mi smo dio Bosne. Ono o čemu danas razmišljam jeste kako je bilo tim ljudima koji su u strahu bježali od smrti“, kazao je Hashemi.
Mirzet Omerović je također Srebreničanin koji danas živi u Švedskoj. Na Maršu mira prisutna je grupa iz Džemata Štokholm od oko 25 osoba.
“Jako je emotivno. Ovih dana smo sa našim najbližima. Dajemo podršku onima koji su preživjeli, dajemo podršku Bosni i Hercegovini. Jer ipak, na kraju, uspjeli smo preživjeti, uspjeli smo opstati"; ističe Omerović.
Puno rođaka i prijatelja je ubijeno u Srebrenici, teško ih je sve i nabrojati.
"Zato budemo biti jedinstveni. Ako smo zajedno na ovom putu, ako zajedno branimo Bosnu i Hercegovinu, ne može nam niko ništa. Mi smo uspjeli preživjeti nešto nemoguće 1995. godine. Ako budemo čvrsti i jedinstveni, ne može nam niko ništa”, naglašava Omerović.
Među učesnicima je i 77-godišnji Mirsad Mehinagić iz crnogorskog grada Bara, kojem je ovo već 20. Marš mira.
“Ovo je za mene obaveza, ne smijemo zaboraviti. Svi bi trebali obavezno makar jednom doći ovdje, da osjete svojim bićem ono što su ljudi prošli. Kada sam na maršu, moja memorija, moje viđenje marša je isto kao da me neko goni. Kao da će neko napraviti genocid nad svima nama ovdje. Takvi su moji osjećaji na svakom maršu. Pogotovo kada siđemo dolje, pa iznosimo tabute i kada se klanja dženaza”, zaključuje Mehinagić.
Marš mira memorijalna manifestacija
"Marš mira" je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" u Srebrenici iz jula 1995. godine. Ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
Put traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Učesnici "Marša mira" dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtijeva solidnu fizičku spremnost.
Deset žrtava genocida će biti ukopano 11. jula
Posmrtni ostaci još deset žrtava genocida u Srebrenici, koji su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači u julu 1995., spremni su za ukop na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima.
Posmrtni ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostalih žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova...
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačan smiraj će naći uz ranije ukopanog brata Jusu.
U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada su ukopane 6.772 žrtve genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Zločini i presude
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Od toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora.
Na kaznu doživotnog zatvora za genocid su osuđeni Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, dok su na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni Radislav Krstić i Drago Nikolić.
Za druge zločine u Srebrenici MKSJ osudio je 11 osoba.
Sud Bosne i Hercegovine je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora. Zbog genocida je osuđeno 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, a za druge zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je 14 osoba na 221 godinu zatvora, objavio je Detektor.ba.
Pravosuđa Srbije i Hrvatske
U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četvorica bivših pripadnika jedinice "Škorpioni" osuđeni zbog ubistava Srebreničana u Trnovu, kraj Sarajeva.
U Hrvatskoj su osuđena dvojica bivših pripadnika "Škorpiona" na po 15 godina zatvora.
Deset optuženih za genocid i druge zločine počinjene u julu 1995. godine u Srebrenici zasad je nedostupno pravosuđu.