''Hrvat uhićen za paljevinu vozila gradonačelnika Kordića'', naslov je na jednom portalu koji bi, osim uhićenja i privođenja tužiteljstvu, trebao ugasiti plamen koji se razbuktao Mostarom i pucketao svih 36 sati koliko je trebalo mostarskoj policiji da privedu osumnjičenika za paljenje službenog automobila prvog čovjeka grada uz Neretvu.
Od prvog plamena nad službenom limuzinom parkiranom pred obiteljskom kućom Marija Kordića do lisica na rukama počinitelja, gorile su vatre u priopćenjima političkih stranaka.
Javnost klikće
HDZ BiH, svi njegovi ogranci sa sjedištem u Mostaru, koji često zna ostaviti Kordića na cjedilu pretvarajući se da neki gradski ratovi nisu i njihovi, upao je u zamku i u priopćenjima aludirao da je paljevina posljedica buke i galame oko izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.
I sam je Kordić objavio da se sve događa u vrijeme kad ga se etiketira da radi sve protiv Bošnjaka, uz bezbroj neugodnih i neumjesnih komentara što politike što anonimnih heroja na društvenim mrežama.
Ispucale su se piarovske strelice u obranu Kordića, zaprijetilo da nitko neće prijetiti i ugrožavati sigurnost, pisalo se o jasnim porukama s obje strane, upozoravalo na ravnopravnost i neravnopravnost, s umotavanjem kako se ipak zna tko stoji iza svega toga.
Naravno, javnost, koja klikće da bi vječiti mir a jedva čeka da se zakuha pa da prosipa frustracije po društvenim mrežama, dočekala je s oduševljenjem još jedan rat koji u Mostaru traje mjesecima a kojeg nitko ne želi smiriti.
Naslađivanje i NLO
Kad je priveden osumnjičenik, koji će kasnije sve priznati, krenula su likovanja kako se hrvatska strana opekla brzopletim zaključivanjem da su prozivke Kordića zbog izgradnje kazališta i neizgradnje centra Mevlana potaknule plamen.
Krenulo je naslađivanje i prozivanje uz zaborav da je, ne tako davno, i druga strana puhala na nevidljive vatre istim rječnikom.
Valja se sjetiti kako su reagirale stranke na izmaštanu priču o dronu koji je misterioznom kiselinom zalio travnjak Fudbalskog kuba Velež i kako su hrvatski nacionalisti domišljato odlučili uništiti teren.
Sijevala su priopćenja s jasnim naznakama tko stoji iza svega toga a onda je uslijedila predstava s izaslanstvima s kantonalne i federalne razine koja su u uglancanim cipelicama gazila nogometni teren i zabrinuto gledala u nebo ne bi li pogledom ulovili dron koji uništava travnjak.
Dizala se frka, prozivali su se oni s druge strane rijeke i oni u policijskim odorama kako štite napadače na nogometno zelenilo.
No, kad je policijska istraga i ozbiljna analiza utvrdila da travnjak nije napao dron ni NLO, da nije riječ ni o kakvoj kiselini, dizači bura su se skrili i ostavili dio javnosti u nevjerici kakve se stvari plasiraju a dio da se svađa na bojnom polju društvenih mreža.
Nitko, iako je policija javno govorila da bi trebao, nije kažnjen zbog unošenja nemira nepromišljenim izjavama.
Paranoja
Tada je, naravno, likovala druga strana i smijala se paranoji i pokušaju optužbi, a onda im se to nakon vatre na službenom automobilu obilo o glavu i izazvalo novi krug likovanja i ismijavanja paranoje drugog predznaka.
I mostarski travnjak i mostarsko službeno vozilo pratila su ista priopćenja, iste kiseline i iste vatre samo s drugim predznakom.
No, valja reći i da paranoje u Mostaru, gradu u kojem fetva gazi pravosuđe, ne manjka jer se predizborna čorba kuha i podgrijava.
Javnost, koja tvrdi da joj je sve jasno i smiješno, pokušava pak ispasti brižna pa se sipaju upitnici od kud službeni automobil pred privatnom kućom prosipajući pamet da zna da se to ne smije i da je to automobil plaćen njihovim novcem.
No, ista ta brižna javnost ispada licemjernija od politike jer nije sipala upitnike kad se otkrilo da se vozila i strojevi komunalnog poduzeća, isto tako plaćeni novcem građana, koriste besplatno za izgradnje vikendica po Hercegovini. Na to su odmahnuli rukom jer kad se krade, bolje da naš krade a kad se pali bolje je da pali njihov i da njihov leži pretučen u lokvi krvi radi znaka i predznaka.
Režanje u boljem dijelu BiH
Mostarski krezubi terorizam pokazao je još jednom zube, a Mostar da je najranjiviji na režanje koji odzvanja u takozvanom boljem dijelu BiH.
Stranke s obje strane i sa svim predznacima pokazale su kako jedva čekaju napad a birači kako vole kino u kući i kako se vesele tuđim mukama.
Najgore u svemu je što i među jednima i drugima ima onih koji bi željeli da je vatra nad službenim automobilom imala predznak i motiv i da je NLO prolio kiselinu po travnjaku. Jedni da dokažu da se brane a drugi da dokažu kako se ne boje napadati.
Mostarski travnjak i mostarski automobil pokazali su kako nismo daleko odmakli, kako se jednima dopušta kuknjava, drugima ismijavanje, a trećima da se kolju zapetljani po mrežama u slobodu mržnje.
Iza paljenja automobila, po onome što curi iz mlohavog pravosuđa, motiv je, propali posao, traženje zaposlenja i frustriranost palitelja položajem u društvu.
Stranke, koje se mlate krupnim slovima, trebale bi poraditi na tome da se nitko ne osjeća frustriranim ni zbog posla ni zbog predznaka pa onda ne bi ništa gorilo niti bi se plasirale kisele šuplje priče.
No, tada ne bi imale osnovne djelatnosti – sipanja obrambenih i napadačkih priopćenja jer za drugo nisu ni sposobne.
Za zapošljavanje frustriranih, izgleda, više nema mjesta.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta