Svi smo se barem jednom našli u toj situaciji. Kod djeteta se pojavilo neko novo, neobično ponašanje, možda je češće na rubu suza, izrazito je privrženo ili se odjednom ponovo budi noću. O čemu god da je riječ, teško je odrediti uzrok. No, često se pokaže da je rješenje jednostavno: trebalo im je samo malo više naše pažnje.
Zauzeti roditelji ponekad ni ne shvataju da se njihova djeca osjećaju zapostavljeno, no prepoznavanje znakova ključno je za ponovno uspostavljanje povezanosti, piše Parents.com. Iako mnoga dječja ponašanja proizlaze iz potrebe za pažnjom, prepoznavanje tih obrazaca nije uvijek lako. Stručnjaci su zato pojasnili na koje znakove treba obratiti pozornost i kako najbolje upravljati situacijom.
Znakovi koji otkrivaju da djetetu treba pažnja
Kada djeci treba više pažnje, rijetko će to reći izravno. Umjesto toga, pokazat će to svojim ponašanjem - često na načine koji roditelje mogu izbaciti iz takta. Ovo su uobičajeni signali da vaše dijete žudi za više vašeg vremena i fokusa:
- Vikanje i cviljenje: Promjena u glasu, cviljenje ili prekidanje vašeg govora su očiti znakovi da privlače pažnju.
- Prkos: Pojačani prkos, odbijanje praćenja pravila ili nekarakteristično ponašanje.
- Ponavljanje: Ponavljanje istih pitanja, iako već znaju odgovor, samo da bi osigurali interakciju.
- Izolacija: Povlačenje i izolacija mogu biti signal da im je potrebna veća povezanost i emocionalna podrška.
- Ispadi bijesa: Učestali izlivi bijesa, posebno kod mlađe djece.
- Fizički simptomi: Žaljenje na bolove u stomaku ili glavobolje.
- Regresivna ponašanja: Ponovno buđenje noću ili traženje pomoći u oblačenju iako to već znaju sami.
- Ignoriranje opomena: Loše ponašanje (poput udaranja brata/sestre) se ne prekida unatoč opomenama. Negativna pažnja je bolja od nikakve.
- Naglašena privrženost: Iznenadna i izrazita privrženost vama.
Zašto roditeljima ponestaje vremena?
Gotovo nijedan roditelj nema namjeru uskratiti pažnju djetetu. To se češće događa kao posljedica žongliranja s bezbroj odgovornosti (posao, kućanski poslovi, briga o drugoj djeci). Čak i kod kuće, ometanja poput telefona ili vijesti odvlače fokus.
Velik faktor je i stres. Nakon stresnog posla, umorni roditelji teško mogu posvetiti punu pažnju. Stručnjaci naglašavaju da ako roditelji ne uzmu vremena za brigu o sebi, postaje teže posvetiti se djeci.
Kako im pružiti potrebnu pažnju?
Uobičajeno je da djeca traže pažnju i većina djece dobro reagira na dodatnu nježnost i brigu. Ne morate svaki dan stvarati velike, posebne trenutke. Umjesto toga, usredotočite se na dosljedne, male interakcije:
Vrijeme jedan na jedan: Imajte redovno vrijeme koje ćete provoditi s djetetom nasamo, čak i ako je kratko.
Male zajedničke aktivnosti: Zajednički obroci, odlazak u kupovinu namirnica ili nekoliko minuta posvećenih igri mogu napraviti veliku razliku.
Pozitivna pažnja i pohvale: Pohvalite dijete svaki put kad primijetite da radi nešto pozitivno.
Isključite uređaje: Svjesno se isključite s elektroničkih uređaja. Djeca osjećaju kada ste mislima odsutni.
Šta svakako trebate izbjegavati?
Jedna od najvećih zamki je kažnjavanje djeteta tokom emocionalnih ispada.
Izbjegavajte izolaciju: Slanje djeteta u sobu da se smiri možda djeluje u tom trenutku, ali mu ne daje alate za suočavanje s osjećajima u budućnosti.
Ostanite smireni: Govorite tiho i nježno. Opišite što se događa, npr.: "Vidim da si jako ljut!" Zatim ih vodite da duboko dišu i saslušajte ih sa suosjećanjem.
Poštujte granice (kod starije djece): Izbjegavajte pretresanje njihovih stvari kako biste otkrili što ih muči, jer to ozbiljno narušava povjerenje.
Ne prisiljavajte ih: Nemojte ih prisiljavati da podijele svoje osjećaje, jer to može imati suprotan učinak.