Novi Pravilnik o imenovanju i razrješenju direktora Sudske policije u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je donijela predsjednica Vrhovnog suda FBiH Vesna Stanković–Ćosović detaljno propisuje način imenovanja čelnika Sudske policije u FBiH, međutim u brojnim odredbama ima i jedna koja je itekako sporna, otkriva Raport.
Naime, odredba člana 2. tačka g) pravilnika, propisuje da kandidat za direktora Sudske policije mora imati posljednje tri ocjene "dobar ili više"
Ako se zna da se policijski službenici ocjenjuju ocjenama "ne zadovoljava", "zadovoljava", "dobar", "vrlo dobar" i "odličan", onda je indikativno da kandidat za najvišu funkciju u Sudskoj policiji FBiH nije uslovljen time da je u svom radu ocjenjivan isključivo vrlo dobrim ili odličnim ocjenama.
Polazni osnov za unapređenje
Jer, poznato je da je ocjena "dobar" primjerice polazni osnov za unapređenje službenika u policiji za više činove i to postupno, a sada predsjednica Vrhovnog suda FBiH, kao osoba koja imenuje direktora Sudske policije FBiH, otvara mogućnost da na čelo te institucije dođe neko ko ima prosječnu ocjenu.
U praksi to znači da se za direktora Sudske policije FBiH između kandidata s ocjenom "dobar" i onog s ocjenom "odličan", predsjednica Vrhovnog suda FBiH može odlučiti za onog koji ima ocjenu "dobar" i koji nikada nije bio ocijenjen kao "vrlo dobar" ili "odličan".
Ovakvim spuštanjem kriterija postavlja se i pitanje svrsishodnosti ocjenjivanja u policijskim strukturama.
Jer, ocjene rada su pokazatelj profesionalizma, odgovornosti i zalaganja i svakako bi trebali biti mjerilo i za to da neki kandidat na čelnu poziciju u policiji uz ispunjenje ostalih uvjeta, ako ima i najbolje ocjene u radu, ima prioritet.
Šta će nam pravilnici, ako ne traže najbolje kandidate
Zato se postavlja pitanje, ako je institucija kao što je Vrhovni sud FBiH, odnosno njegova predsjednica spustila prag za kandidate za direktora na "dobar", je li to relativizacija kriterija kvaliteta.
U praksi imenovanja i kadroviranja u BiH ovakvo spuštanej kriterija može značiti šansu za širi krug kandidata, ali i pitanje o imenovanjima po ličnim ili političkim kriterijima, umjesto po zaslugama.
A, u vremenima kada se pravosuđe i policijski sistem u BiH suočavaju s padom povjerenja javnosti, odluka o kadrovima imaju posebnu težinu.
Sigurno je da nam trebaju najbolje ocijenjeni kadrovi, a ne oni sa "srednjim" ocjenama.
Sama činjenica da se takvi uvode u ravnopravan status natjecanja za čelnu poziciju u Sudskoj policiji FBiH bude sumnje.
Jer, spuštanje kriterija pri izboru direktora u Sudskoj policiji FBiH svakako može demotivirati one koji teže najvišim ocjenama.
Ovakvim pravilima njima se posredno poručuje da se mogu kandidirati za direktora, ali da to ne znači da će oni biti izabrani, nego da predsjednica Vrhovnog suda FBiH može odabrati i onog s ocjenom "dobar".
Pitanje je zašto nam trebaju pravilnici u kojima se neće insistirati na izvrsnosti, nego propis spušta ljestvicu i šaje poruku da je prosječnost dovoljna za najodgovornije pozicije u sistemu koji treba biti simbol profesionalizma.