Činjenica je da je Republika Srpska najveća pobjeda Srba u proteklom ratu, a možda i u svim (njihovim) ratovima, kako što je Federacija BiH najveće izigravanje Hrvata čija se politika svela na – šuti i trpaj. No, isto je tako činjenica da Federaciji BiH neće biti bolje i da se Republici Srpskoj neće ništa dogoditi odlaskom Milorada Dodika s trona s kojeg je pustio silno korijenje u korupcijom, poput termitima, nagriženi sustav.
Zato je Dodikovo uvjeravanje otupjelog stada, izmučenog besparicom i istom pričom, da će ako on nestane nestati svega srpskog u BiH samo hvatanje za slamku i scenarij po kojem jedan od najdugovječnijih foteljaša u regiji treba krvariti srpstvom do posljednjeg dana. Posljednji dah čekat će pak u silnom bogatstvu kojeg se nije mlitavo pravosuđe sjetilo pročačkati kao što ne čačka ili sporo čačka bogatstva nekih drugih koji galame u ime naroda a trpaju u ime svojih džepova.
Slika heroja
Dodik je, ma koliko kaskaderski krvario, pobjednik u cijelom cirkusu. Sve što je imao, ostat će mu. Još će u ograničenim glavama koje još uvijek misle da je život u liku jednog čovjeka i njegovog nedjela a ne u vlastitim djelovanjima, dobiti sliku heroja. Čak neće ni iz svog džepa platiti 365 dana zatvora jer su u njegovim džepovima uglavnom proračunski novci, ako izuzmemo one nedokazane a izvikane švercerske devize.
Vjerojatno je u nekoj kuhinji bez pregača sve dobro skuhano i Dodik je potpisao kapitulaciju što je i priznao kad je nakon presude izjavio da se vidimo za šest godina kad mu istekne presudom određena zabrana političkog djelovanja. Kad je prespavao i kad mu je Središnje izborno povjerenstvo ukinulo mandat - a nakon uvoda Nenada Stevandića u pressicu u kojoj je, umjesto brige za predsjednika pokazao brigu za kilažu - rekao je kako ne prihvaća presudu i da će narod reći svoje o svemu.
On je narod i obrnuto
Tako je neokrunjeni kralj poručio da je narod on i obrnuto te pokušao po tko zna koji put uplašiti zlatne ribice u svom stadu. Jer, ako netko pamti, trebao bi prelistati Dodikove galame o pravosuđu, državi i svojoj borbi koja se, između ostalog, svodila i na galamu da on neće dati ni feninga za kupovinu zatvorske kazne, a onda je nakon presude predao Sudu BiH zahtjev za otkup zatvorske kazne i molbu Ustavnom sudu za prolongiranje kazne, priznao državni i Ustavni sud, priznao presudu i istovario svu svoju dosljednost sebi u usta.
No, valjat će nam trpjeti još koji mjesec da prođe sva procedura i da se odrade žalbe, papiriologije i da se izredaju silni odgovori na krizu, na udare, da se izlaju svi koji su za i protiv, da se pokuša dignuti narod na referedumanje iako se nisu uspjeli dignuti ni na neke pokušaje neozbiljnih prosvjeda kao ni na ozbiljno napuštanje institucija.
Valjat će istrpljeti silne pamflete o tome kako se staje uz predsjednika, isprazne i nebulozne poput priopćenja direktora osnovnih škola koji kažu kako je važnije odgojiti djecu da vole predsjednika nego da misle svojom glavom. Glavom isto misle i studenti koji smatraju da je važnije stati uz Dodika nego galamiti za bolji sustav i budućnost koja nije pod tuđim nebom.
Ima tu još usidrenih rušitelja
No, koliko god Dodik galamio da sve radi zbog naroda, da je on narod a narod on, običan pripadnik stada, koji ne mora potpisivati pamflete, ipak ne živi od njegovog busanja u košarkaško-pjevačka prsa nego od jadnih plaća i skupih kredita. Uz to, ti u koje se Dodik kune i koje kune da stanu i ispred i iza njega, plaćali su sve njegove fotelje i platit će mu slobodu u kojoj može živjeti u sumnjivo plaćenoj vili iako je obećao da neće mrdnuti iz RS.
Također, ti koje Dodik poziva u živi zid mogu pročitati i čuti, ako žele vidjeti i slušati, kako su izbori u čije se brojke kune nedosljedni galamdžija – pokradeni.
S druge strane, likovanje bezidejnih političara koji su karijeru gradili na pričama o svima drugima kao neprijateljima, klicanje po društvenim mrežama da je Republika Srpska poražena a da je država koja je godinama na aparatima pobijedila isprazno je radovanje jer i onima kojima dolaze bit će isti cilj u programima – što jači entitet i što zaštićeniji identitet. Bolji život bit će im po Dodikovim utabanim stazama.
Sad će svi iz Dodikova entiteta požuriti da kažu kako je vrijeme da ode i da oni dođu. A kad dođu, prestat će njihova drukčijost i očekivati je iste mete i isto rastojanje.
Jer, nije samo Dodik problem ove zemlje koja se desetljećima trudi biti ozbiljna država, a ne ide joj. Ima tu još usidrenih rušitelja ideje o normalnoj zemlji i onih koji našim novcem plaćaju svoje slobode galameći kako će nestati svijeta ako oni nestanu. A bilo bi bolje da pravosuđe ne bira i da ih nema.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta