Ponijelo je Milorada Dodika. Ima on taj običaj. Kada nema odgovora, kada ga s druge strane dočeka pristojna šutnja i ignoriranje, onda on u stilu bahate seoske bitange počne još jače galamiti i još gore vrijeđati.
Nema sumnje, znat će mu i Dino Konaković i Denis Bećirović uzvratiti - ako se uopće i budu oglašavali povodom Dodikovog nastupa na entitetskom javnom servisu. Prvog je nazvao “korisnim idiotom koji sve radi na rušenju BiH”, a drugog je onako krkanski i u svom stilu proglasio “lažovom”.
Tramposonične “visine”
Doduše, u predizbornom vremenu pogotovo je poželjno da te ovakav Dodik napada i vrijeđa - to je pouzdan znak da radiš nešto dobro za svoju zemlju i da te laktaški kabadahija vidi kao ozbiljnu prepreku na njegovom secesionističkom putu.
Posebna je tema zašto Dodik - koji na krilima ukinutih američkih sankcija i hvalospjeva njegovog desničarskog pokrovitelja, ljigavog populiste i islamofoba Viktora Orbana, počinje umišljati da je kucnuo čas za nezavisnu RS - ipak ima potrebu da se iz tih tramposoničnih “visina” spušta nazad u Bosnu i započinje kavgu sa nekim “idiotom” ili “lažovom” iz Sarajeva.
I da isto to Sarajevo upoređuje sa “ćumezom”.
Kompleksi su teška i neugodna pratilja. A Dodik ih ima u širokoj lepezi. Provincijskoj barabi čiji mozak nikada nije prekoračio tu vrstu svijesti, ćumezi sigurno nisu strano okruženje. On ih vidi svuda oko sebe, ali to ne znači da su oni svuda oko njega.
Grad - a Sarajevo jeste pravi, evropski grad - plaši kočopernog pjevca iz Laktaša, on se u njemu niti snalazi niti se ugodno osjeća. I tako treba ostati.
Druga vrsta kompleksa gura Dodika na Ivicu ludila. U trenutku kada u Budimpešti ili u Tel Avivu dobija političke ovacije na otvorenoj sceni, on puca po šavovima zato što tu “veličinu” ne priznaju i ne prepoznaju ni u njegovoj Banjoj Luci, a kamo li u gradu na Miljacki.
Bezbožničko kolo
Šta više, svako ko danas drži do osnovnih ljudskih vrijednosti i načela, može osjećati samo prezir prema nekome koga istovremeno podržavaju Benjamin Natanjahu i Viktor Orban.
Dodik se, jednostavno, uhvatio u kolo sa društvom koje u ovom trenutku možda izgleda nepobjedivo i silno, ali njihova bezbožnička gramzivost, nedostatak ikakve empatije prema nemoćnima i slabijima, i beskrajna pohlepa, odvešće ih sve skupa tamo gdje su zaršili i svi slični njima - na smetljište povijesti.
A barem je za Dodika sigurno da je i gramziv i beskrupulozan i pohlepan.