Na jako nepristupačnom terenu i na vrhu visoke kraške stijene, nebom pod oblacima, do kojeg se izrazito teško dolazi i kojeg posjećuju rijetki i samo dobri poznavaoci ovog područja te fizički spremni pojedinci, smještene su utvrde srednjovjekovnog starog grada Kličevca. Okružen je stijenama, uvalama i klisurama, kanjonom te brdom Kak a okolo stijene, gdje se nalazi stari grad, sa svih strana teče rijeka Zeleni Jadar.
Prizor sa starog grada Kličevac čovjeka ostavlja bez daha, a ljubiteljima prirode nudi još jedno neistraženo i netaknuto mjesto pogodno za razvoj planinarskog turizma. Na ovoj lokaciji nisu vršena nikakva arheološka istraživanja što je još jedan pokazatelj nemara i neizainteresiranosti za očuvanje vlastite historije i historijskog blaga.
Osam kilometara pješačenja
Srednjovjekovni grad Kličevac smješten je u blizini sela Sućeska, Bektići i Lipovac u mjesnoj zajednici Sućeska, i tokom agresije na našu zemlju, korišten je kao osmatračnica prema linijama koje su držale srpske snage kada su okruživale zaštićenu zonu UN-a. Na obližnjim stablima drveća na starom gradu i danas se mogu pročitati imena i prezimena ljudi okolnih mjesta a često i godina upisa. Klesani su u drvo kao znak i podsjetnik da su to mjesto nekada posjetili.
Neki kojima su ispisana imena i prezimena na stablima uspjeli su preživjeli srebrenički genocid, a većina je nažalost ubijena. Imena su klesana duž cijele staze prema srednjovjekovnom gradu. Pored samog ulaza u tvrđavu smještenu na samom vrhu nalaze se tri manje pećine.
Da bi se došlo do kraške visoke stijene i srednjovjekovnog starog grada Kličevac, mora se prepješačiti oko osam kilometara u oba pravca, po izrazito nepristupačnom terenu, punog uvala i strmina i prelaziti rijeka Zeleni Jadar. Preko livada, borove i smrekove šume čije sadnice su zasadili učenici osnovne škole iz Sućeske poslije Drugog svijetskog rata. Preko lokacija, koje svjedoče o historiji ovog kraja, poput Lipovačkog groblja, za kojeg narodna vjerovanja kažu da je nastalo za vrijeme kuge koja je umorila stanovništvo, ali se ne zna kada je to bilo.
Pa pored mezara Hurema Hanića iz Podosoja ubijenog 1943. godine, visokih strmina i uvala, kanjona, ali i bliže historije i ubistva deset Srebreničana tokom augusta ili septembra 1995. godine kod mlina napravljenog tokom agresije za potrebe vojske ARBiH s područja mjesne zajednice Sućeska. Naime, gladni, iscrpljeni i iznemogli od skrivanja u kanjonu Zelenog Jadra, duboko u šumi, grupa Srebreničana od 11 ljudi naložila je vatru, a srpska vojska koja je pljačkala imovinu po selu Sućeska, primijetila je u kanjonu dim i izvršila napad.
Zašli su duboko u kanjon i kod mlina poubijali Srebreničane koji su se krili nešto više od dva mjeseca. Samo je jedan uspio preživjeti jer je legao ispod zidina, ali je u godinama nakon prelaska na slobodnu teritoriju, preselio na bolji svijet.
Ova grupa ubijenih Srebreničana je među prvim pronađena a njihova tijela pokupljena i ukopani su u Memorijalnom centru Potočari. Pored lokacija iz bliže historije, na putu do srednjovjekovnog starog grada su i oronule zidine mlina koji potiče od davnina, a korišten je za potrebe stanovnika sela Sućeska, kao i rov napravljen od kamenja s drvetom na čijem stablu je isklesana glava vojnika s petokrakom i džamija te uz strmine, uvale i kanjon dođe se na stijenu gdje je smješten srednjovjekovni stari grad.
Prije toga prođe se kapija, napravljena u stijeni gdje su vidljivi tragovi rude boksita. Pretpostavlja se da je tu bila straža koja je čuvala ulaz u tvrđavu koja je imala gornji i donji dio a kao jedini utvrđeni grad s posadom u tom vremenu imala je upravni centar.
Husref Redžić u knjizi Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini spomenuo je da je u srednjem vijeku postojao stari grad Križevac pišući da je pripadao moćnoj feudalnoj bosanskoj porodici Pavlovića, koji su vladali istočnom Bosnom i predstavljao jedan od graničnih gradova njihova posjeda. Kličevac je pripadao srednjovjekovnoj župi Trebotić.
Osmanlije su 1463. godine osvojile Križevac. Dolaskom Osmanlija vojni i strateški značaj Kličevca je slabio a upravni centar je podjeljen i pripao je drugim organizacionim jedinicama tog vremena.
Srebrenički profesor historije Senad Đozić, iznoseći podatke o srednjovjekovnim gradovima na području Srebrenice o starom gradu koji se nalazi na kraškoj stijeni duboko u prirodi, kaže da se na lokalitetu nalaze ruševine tvrđave s četverokutnim kulama koja je sredinom 15. stoljeća imala i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotić. Kotar je u pisanim izvorima spomenut samo u osmanskim defterima iz 1468/69. i 1485. godine.
Nalazi se na prilično nepristupačnom terenu, skriven u prirodi i teško vidljiv, konstatirao je srebrenički kustos.
Nikakva arheološka istraživanja ovog grada nisu rađena i jako se malo zna o njemu, kako u Srebrenici, tako i izvan, a izostavljene su i terenske posjete. Arheološka istraživanja i iskopavanja najbolje bi pokazala kada je izgrađena tvrđava i dala odgovore za sve nedoumice zaboravljenog i neistraženog historijskog blaga te pokazala kakav je bio život na ovim područjima.
Kličevac koji je bio upravni i vojni centar se nalazi jugozapadno od centra Srebrenice a legenda kaže da je ovo bio grad proklete Jerine, kao što ga zovu stanovnici okolnih mjesta. Iz narodnih priča ovog kraja s koljena na koljeno preneseno je da je grad zidan od kamenja sa susjedne stijene a da su stanovnici okolnih mjesta Jerini morali donositi kokošija jaja jer je kameni zid zidan s jajima. Zid je širok oko jednog metra i još uvijek svjedoči o vremenu o kojem sadašnje generacije ništa ne znaju.
Priče koje su prenošene govore o sili i moći te okrutnoj vladavini Jerine koja je u narodu prozvana prokleta. Također, narodna predanja ovog kraju kažu da je imala dvije sestre koje su imale svoje gradove na Kušlatu kod Zvornika i u blizini Klotjevca kod Srebrenice.
Narodna predanja
I preko granice Bosne i Hercegovine, u Srbiji, imaju svoju varijantu priče o Jerini. Prema Wikipediji, prokleta Jerina je zapravo Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin) bila je srpska despotica, porijeklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurđa Brankovića, za koga se udala 26. decembra 1414. Bila je nepopularna u narodnom predanju i nazvana prokleta Jerina. Po narodnom predanju, njena vladavina je bila surova.
U obližnjem selu Sućeska egzistiraju i dvije nekropole stećaka, nekropola Bostahovine, a proglašene su nacionalnom spomenicima BiH i pokazuju da je na ovom području postajao život od davnina.
Pored bogatog prirodnog, općina Srebrenica može se pohvaliti i vrijednim kulturno-historijskim blagom, u koje se ubraja i pet srednjovjekovnih gradova – stari grad iznad same Srebrenice te Klotjevac, Đurđevac, Kličevac i Šubin. Stari grad Kličevac spada u prirodno i kulturno-historijsko blago za kojeg rijetko ko zna a čija vrijednost otkriva bogatu prošlost srebreničkog kraja.