Kupovina polovnog automobila s 250.000 prijeđenih kilometara nekada se smatrala velikim rizikom, ali danas to više nije nužno znak da je vozilo pri kraju svog vijeka. Stručnjaci ističu da sama kilometraža više nije najvažniji pokazatelj stanja automobila, mnogo važnije je kako je vozilo održavano.
Velika je razlika između automobila koji je većinu svojih kilometara prešao na autoputu i onog koji je vozio isključivo po gradu. Vozilo koje je prešlo 250.000 kilometara na otvorenoj cesti često može biti u boljem stanju od automobila sa 100.000 kilometara vožnje u gradskim gužvama, gdje su motor, kvačilo, kočnice i ovjes mnogo više opterećeni.
Kod benzinskih motora prednost imaju stariji atmosferski motori bez turbine, koji su jednostavniji za održavanje i jeftiniji za popravke.
Moderni dizelaši mogu bez problema prelaziti velike kilometraže, ali nakon 250.000 kilometara često dolazi do skupih kvarova na DPF filteru, EGR ventilu ili brizgaljkama, posebno ako vozilo nije redovno održavano.
Hibridni automobili, posebno modeli Toyote i Honde, pokazali su se među najizdržljivijima. Elektromotor rasterećuje benzinski motor pri kretanju, zbog čega brojni hibridi bez većih problema prelaze i 400.000 kilometara.
Prema velikim analizama pouzdanosti, upravo Toyota i Honda godinama važe za proizvođače čiji automobili imaju najveće šanse da bez ozbiljnijih kvarova dostignu vrlo visoku kilometražu.
Stručnjaci savjetuju da se prilikom kupovine polovnog automobila više pažnje posveti servisnoj historiji nego samoj brojci na kilometar-satu. Računi za redovne servise, zamjene ulja, remenja i drugih potrošnih dijelova najbolji su pokazatelj da je vozilo pravilno održavano.
Ako automobil ima urednu servisnu dokumentaciju i prođe pregled kod pouzdanog mehaničara, ni 250.000 kilometara ne mora biti razlog da odustanete od kupovine.