Kada kupujemo paradajz zimi, lako se uhvatimo za lijepu, jarko crvenu boju i očekujemo okus sličan ljetnom povrću, ali često dobijemo tvrde i bezukusne plodove.
Problem je u tome što neki proizvođači koriste posebne sorte ili tretmane koji produžavaju rok trajanja, ali nemaju veze s kvalitetom i okusom.
Oznaka „LSL“ – šta znači i zašto je treba izbjegavati
Jedna od oznaka na koju treba obratiti pažnju jeste „LSL“ (Long Shelf Life). Paradajz s ovom oznakom dizajniran je da dugo stoji na polici – često i više od dvije sedmice na sobnoj temperaturi, ali zato ima slabiji okus i lošiju teksturu.
Proizvodi s ovom oznakom često su rezultat hibridnih ili genetski modificiranih sorti koje su stvorene da izdrže dug transport i skladištenje. Zbog toga nikada ne razviju pravu aromu, sočnost i pun okus koji očekujemo od svježeg paradajza.
Šta još provjeriti na deklaraciji
Kada kupujete paradajz van sezone, obratite pažnju i na sljedeće stavke:
Zemlja porijekla
Ako paradajz dolazi s drugog kontinenta, iako izgleda privlačno, velika je vjerovatnoća da je ubran nezreo i da je „pocrvenio“ vještačkim tretmanima plinovima tokom transporta.
Klasa proizvoda
Paradajz označen kao Klasa II najčešće je slabijeg kvaliteta, može biti mehanički oštećen, neujednačen ili pretvrd, pa ni okus neće biti dobar, čak ni nakon termičke obrade.
Tvrdoća ploda
Ako je paradajz znatno tvrđi nego što biste očekivali od svježeg povrća, vjerovatno nema dovoljno soka ni arome.
Zašto zimski paradajz često nema okus
Moderni hibridi paradajza uzgajaju se tako da izdrže dug transport, hemijske tretmane i produžen rok trajanja, ali to ide na štetu prirodne arome i slatkoće. U mnogim slučajevima paradajz se bere dok je još tvrd, prije nego što ima priliku razviti šećere i puni okus.
Ako takav plod stavite u frižider, niska temperatura dodatno uništava i ono malo mirisa i okusa što je ostalo. Zato stručnjaci savjetuju da se paradajz čuva na sobnoj temperaturi i pojede što prije.
Sigurnost i dodatna upozorenja
Iako nema direktnih dokaza da zimski paradajz predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje, problem može biti u hemijskim tretmanima ili plinovima koji se koriste za očuvanje boje i „svježine“, zbog čega su miris i okus znatno slabiji. Ako imate bilo kakvu sumnju u kvalitet, najbolje je da ga jednostavno ne jedete.