Nije neuobičajeno da dječije autosjedalice koštaju i više od 500 KM, što predstavlja značajan trošak za roditelje. Zbog toga mnogi razmišljaju o kupovini polovnih sjedalica, kojih ima u velikom broju na oglasnicima. Iako se tako može uštedjeti novac, ovakva kupovina sa sobom nosi potencijalne sigurnosne rizike.
Prije svega, važno je provjeriti starost sjedalice i njeno opće stanje. Dobro očuvana sjedalica može se koristiti godinama, ali nikada ne biste smjeli koristiti autosjedalicu koja je:
učestvovala u saobraćajnoj nesreći,
pala na pod,
pokazuje znakove oštećenja poput pukotina, slomljenih dijelova ili oštećenja pojasa.
Također, obavezno je koristiti originalnu navlaku proizvođača, a sistem zatezanja pojasa mora besprijekorno funkcionisati – pojas se ne smije sam olabaviti nakon zatezanja.
Preporučuje se da polovnu sjedalicu isprobate u svom vozilu zajedno s djetetom, umjesto da kupujete "na slijepo". Ako je riječ o Isofix sistemu, važno je da sjedalica odgovara postojećoj bazi – proizvođač to često može unaprijed potvrditi.
Dječije sjedalice koje ispunjavaju najnovije standarde mogu biti stare i do desetak godina, pa je važno pratiti uputstva proizvođača u vezi s maksimalnim rokom upotrebe.
Materijali od kojih su sjedalice napravljene, poput plastike i stiropora, s vremenom propadaju – zbog UV zračenja, vlage, fizičkog habanja i svakodnevne upotrebe. Na primjer:
Plastični dijelovi mogu postati krhki i pucati,
Pjena unutar sjedalica može se slomiti ili deformisati,
Rotacioni mehanizmi mogu prestati pravilno funkcionisati,
Prljavština može ubrzati habanje pokretnih dijelova.
UN Reg. 129 propisuje da se presvlake mogu prati bez skidanja kaiša, koji se nikada ne smiju uklanjati, jer može doći do nepravilne montaže i smanjenja sigurnosti.
Nikada ne koristite autosjedalicu koja je bila u saobraćajnoj nesreći – čak i ako ne pokazuje vanjska oštećenja. Uvijek pitajte prethodnog vlasnika za detaljnu historiju korištenja. Sigurnost vašeg djeteta vrijedi više od bilo kakve uštede.