U organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ u petak je održan akademski diskurs 'Greške i pravne mogućnosti Dejtonskog sporazuma'. Predavač je bio predsjednik BANUK-a akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić, a moderator je bila MA Berina Beširović.
Kurtćehajić je ukazao na pravni položaj koji je Bosna i Hercegovina imala u Jugoslaviji te na razloge jugoslovenske krize u kojoj se Bosna i Hercegovina našla na raskršću da li da ostane u skraćenoj Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom ili da krene putem nezavisnosti.
Akademik Kurtćehajić je naveo mirovne planove koji su prethodili Dejtonskom sporazumu i po njegovom mišljenju najbolji je bio Vens-Ovenov plan sa deset kantona koji je propao jer su bosanski Srbi po tom planu trebali imati tri kantona sa svojom apsolutnom većinom i oko 42 posto teritorije Bosne i Hercegovine.
"Danas imamo Dejtonski sporazum koji mnogi zovu luđačkom košuljom jer su mnoga rješenja sadržana u tom sporazuma postavljena tako da onemogućuju normalan razvoj države", istako je Kurtćehajić.
Ukazao je na koliziju i konstrukcione greške samog Dejtonskog sporazuma posebno odredaba čl. 2. Ustava Bosne i Hercegovine koji govori o ljudskim pravima, Preambule Ustava i odredaba čl. 4. i 5. koji se odnosi na Parlamentarnu skupštinu i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Iako su ostali narodi i građani Preambulom Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana 2. stavljeni u istu ravan sa tri imenovana naroda prema Ustavu Bosne i Hercegovine za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine može biti izabran samo pripadnik bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog naroda.
"Isto je i sa svih petnaest delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Iako su npr. Bosanci prema popisu od 2013. godine četvrti po brojnosti i prvi među ostalima oni su potpuno marginalizovani kao takvi i ne mogu biti kandidovani za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine niti mogu biti u Domu naroda. Njihov jedini grijeh je što ne žele u Bosni biti ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati već Bosanci kako im se geopolitički prostor Bosne i Hercegovine stotinama godina zvao. Danas je jeres reći u Bosni i Hercegovini da si Bosanac i odmah te napadaju da smanjuješ njihov etnonacionalno religijki korpus a da se pri tome niko ne pita kako se osjećaju Bosanci koji imaju ime koje je prvi, pravi, prirodni i logični naziv za naš etnički i nacionalni identitet i pri tome odgovara savremenom bosanskom jeziku a uz to se imenom veže za državu", rekao je Kurtćehajić.
Samo u Bosni su protiv Bosanaca, ističe Kurtćehajić, i navodi da je nemoguće zamisliti Sloveniju bez Slovenaca, Hrvatsku bez Hrvata, Srbiju bez Srba, Crnu Goru bez Crnogoraca, Makedoniju bez Makedonaca pa kako onda mislimo da će Bosna koja svake godine sve dublje tone u živi pijesak bez ijednog unutrašnjeg kohezionog faktora moći opstati bez Bosanaca.
"To je u prvom redu politički problem a kada se ideja bosanstva bude u dovoljnoj mjeri razumjela onda će se to prebaciti na pravnu ravan. U tom smislu je o dva pravno ostvarljiva modaliteta bosanstva koja su oba korisna za opstanak naše države", rekao je Kurtćehajić u svom diskursu.
Smatra da se sada jedino pravno rješenje za integraciju Bosne i Hercegovine nalazi u rukama visokog predstavnika i korištenje slova Ustava Bosne i Hercegovine gdje se pored taksativno navedenih deset državnih nadležnosti u članu 5. stav 3. nalazi odredba o dodatnim nadležnostima Bosne i Hercegovine. "Prvi dio te odredbe zahtijeva suglasnost entiteta i već je niz nadležnosti preneseno na Bosnu i Hercegovinu zahvaljujući toj odredbi i posebno u vrijeme drugačijeg Dodika".
"Međutim najvažniji je treći dio te odredbe gdje stoji da će Bosna i Hercegovina preuzeti u svoju nadležnost i sva ona pitanja koju su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet. Za ovu odredbu nije potrebna saglasnost entiteta već tumačenje šta potpada pod ovu odredbu. Konačni tumač Civilnog dijela Dejtonskog sporazuma prema Aneksu 10, čl. 5 je Visoki predstavnik i isključivo od njegove procjene zavisi dalje proširivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine. On u tom smislu na osnovu slova Dejtona odnosno Ustava Bosne i Hercegovine može bez entitetske saglasnosti da Bosni i Hercegovini da u nadležnost sport, kulturu, nauku, obrazovanje pa i jedinstvenu policiju kao i sve druge nadležnosti za koje on procijeni da su Bosni i Hercegovini potrebne da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet.
Ovo neće samoincijativno uraditi visoki predstavnik ako probosanske političke snage ne budu istrajavale na ovoj odredbi i vršile pritisak na njega. Da su naši političari imali razvijeniju državotvornu svijest i malo više znanja ili da su znali da koriste ljude od znanja oni bi za nekoliko godina nakon Dejtonskog sporazuma koristeći snagu ove odredbe bez obzira na druge nedostatke Dejtonskog sporazuma integrisali Bosnu i Hercegovinu", zaključio je akademik Kurtćehajić, saopćeno je iz BANUA-e.
