Mladi u Bosni i Hercegovini danas odrastaju u vremenu visokih očekivanja, ali i ograničenih prilika. Iako su obrazovaniji, digitalno pismeniji i globalno povezaniji nego bilo koja generacija prije njih, njihov svakodnevni život obilježen je nesigurnošću, teškim pronalaskom posla i sve skupljim troškovima samostalnog života. Zbog toga sve više mladih svoju budućnost vidi izvan zemlje.
Prvi i najveći izazov je zapošljavanje. Diploma u BiH nerijetko ne znači i siguran posao, a tržište rada sporije otvara kvalitetna radna mjesta nego što mladi završavaju školovanje. Poslodavci traže iskustvo, ali rijetko nude priliku da se ono stekne, pa mnogi mladi ostaju u “vakuumu” između formalnog obrazovanja i prvog ozbiljnog zaposlenja. Kada i dobiju posao, često je riječ o kratkoročnim ugovorima, početnim platama koje ne prate realne troškove života ili pozicijama daleko ispod njihovih kvalifikacija.
Nemoguća misija
Sljedeća prepreka je osamostaljivanje, koje za veliki dio mladih predstavlja skoro nemoguću misiju. Kirije u većim gradovima dosežu nivoe koje početne plaće ne mogu pratiti, a cijene stanova su van domašaja većine mladih porodica. Zbog toga velik broj njih ostaje živjeti s roditeljima i nakon zaposlenja, ne iz komfora, nego iz nužde. Samostalnost, koja je u mnogim evropskim zemljama standard, u BiH je postala luksuz.
Uz ekonomske poteškoće, mladi se nose i s psihološkim i društvenim pritiscima. Nesigurnost, strah od budućnosti i osjećaj da su prilike ograničene utiču na kvalitet života i mentalno zdravlje. Mnogi imaju osjećaj da je njihov napredak uslovljen okolnostima sistema, a ne njihovim trudom i sposobnostima. Sve češće se čuje da mladi “vjeruju u sebe, ali ne vjeruju u sistem”.
Jedna od najvećih posljedica ovakvog ambijenta je kontinuiran odlazak mladih iz zemlje. Migracije nisu samo ekonomske – mladi odlaze u potrazi za stabilnošću, uređenim institucijama, predvidivim razvojem karijere i mogućnošću da planiraju život nekoliko godina unaprijed, a ne nekoliko mjeseci. Ovaj trend ostavlja dugoročne posljedice na društvo i tržište rada.
Uzroci se djelimično nalaze i u obrazovnom sistemu, koji ne prati potrebe tržišta. Mnogi fakulteti nude programe koji su zastarjeli, usmjereni na teoriju i bez dovoljno praktičnog rada. To otežava mladima da budu konkurentni, a poslodavcima da pronađu radnike sa potrebnim vještinama.
Ipak, slika nije potpuno crna. Pojedini pronalaze put ka uspjehu kroz startupe, kreativne industrije, freelancing i IT sektor. Oni dokazuju da postoji ogroman potencijal – ali taj potencijal trenutno počiva na individualnom snalaženju, a ne na podršci sistema.
Stručnjaci upozoravaju da je poboljšanje kvaliteta života mladih ključna društvena tema koja zahtijeva konkretne mjere: poticaje za zapošljavanje, smanjenje doprinosa za mlade radnike, subvencionirano stanovanje, modernizaciju obrazovanja i jače programe mentalne podrške. Bez toga, BiH rizikuje da izgubi generaciju koja želi ostati, ali osjeća da joj odlazak nudi sigurniju budućnost.
Dvije kolone
"Prema istraživanjima o mladima koja Institut za razvoj mladih KULT radi na redovnoj osnovi, problem koje mladi najčešće ističu kao ključne i urgentne za poboljšanje položaja mladih možemo podvesti pod dvije kolone. U prvoj grupi, kao dva urgentna i sveobuhvatna problema, su obrazovanje i zapošljavanje. Odnosno, obrazovanje u smislu njegove svrsishodnosti za buduće zaposlenje, ali i nastavak obrazovanja. Naime, mladi smatraju da redovno obrazovanje trenutno ne nudi toliko direktnu poveznicu sa poslovima za koje se školuju, te je dodatni dio problema evidentan manjak prakse tokom redovnog obrazovanja.
Drugi urgentni problem odnosi se na smanjenje nezaposlenosti mladih u BiH, te povećanje mogućnosti zaposlenja po okončanju obrazovanja. BiH ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti mladih u Evropi. Kada govorimo o mladima od 15 do 29 godina starosti, stopa nezaposlenosti je 21%, i po tom parametru smo i u regiji u grupi zemalja sa najlošijom nezaposlenošću mladih", kaže za Raport Aziz Đipa, voditelj Odjela za monitoring, evaulaciju i istraživanje Instituta za razvoj mladih KULT.
Kako kaže, pored navedena dva urgentna problema na kojima treba što prije početi raditi, u drugoj grupi vrlo važnih problema za mlade nalaze se: zdravstvo, sigurnost, migracije, stambena briga.
"Kada govorimo o migracijama, pričamo u kontekstu odlaska mladih iz BiH i napuštanja zemlje, što je vrlo jasno vidljiv trend, pogotovo u manjim mjestima. Također, mladi osjećaju manjak sigurnosti, ili preciznije rečeno, imaju problem sa neizvjesnošću u BiH, zbog tema koje se plasiraju u političkom kontekstu (nacionalizam, mržnja, isticanje etničkih podjela i sl.). Zbog toga se ne osjećaju bezbjedno u svojoj zemlju jer žive u neizvjesnosti da li će nekada opet doći do podizanja tenzija do nivoa koji neće biti moguće iskontrolirati.
Mladi u BiH se jako teško osamostaljuju od primarne biološke porodice ili rješavanju svoje stambeno pitanje. Uslovi za kupovinu ili najam nekretnine u kojoj bi živjeli su prilično nepovoljni. Kirije su velike, cijene nekretnina su preskupe, a oni imaju problem sa nezaposlenošću ili sa kreditnom sposobnošću.
Mladi u BiH imaju manjak svijesti o važnosti brige o vlastitom zdravlju. Nisu svjesni važnosti preventivnih pregleda, redovne rutine provjere vlastitog zdravstvenog stanja, a kroz formalno obrazovanje o ovome imaju minimalnu priliku učiti ili razgovarati. Dodatno, posebno su po ovom pitanju izložene rizicima mlade žene koje ne obavljanju ni preventivne ginekološke preglede, a koji su jako važni za prevenciju vrlo ozbiljnih oboljenja, koja sve više pogađaju i mlađe dobne grupe žena", naglašava on.
Korak s vremenom
Iz Institut za razvoj mladih KULT kažu da trenutna situacija u BiH generalno nije povoljna za mlade osobe. Ističu još neke pronleme.
"Prije svega, formalno obrazovanje koje mladi pohađaju bi trebalo biti u korak sa vremenom, modernim trendovima u obrazovanju, pristupima obrazovanju, ali i temama koje se izučavaju i načinima kako se one izučavaju. Obrazovanje bi trebalo imati konkretnije ishode obrazovanja u smislu lakše i direktnije primjene naučenog na radnim mjestima, te dodatno uvezati obrazovne procese (pogotovo u usmjerenim školama) sa firmama i radnim mjestima koje takve kadrove mogu zaposliti. Na ovaj način bi se tranzicija iz obrazovnog u radni ambijent lakše napravila te bi mladi mogli brže biti produktivni na radnim mjestima.
Dodatno, na ovaj način bismo im olakšali i zapošljavanje te bismo tokom vremena djelovali i na povećanju njihove zaposlenosti. Pored obrazovanja, potrebno je raditi na povećanju prilika za zapošljavanje mladih kroz programe koji omogućavaju prvo radno iskustvo u struci i sl.
Potrebno je mladima ponuditi pristupačnije programe i načine rješavanja svog stambenog pitanja, a kako bi mogli samostalno graditi svoju porodicu i svoj život. Ovi programi trebaju prevazići kreditnu nesposobnost mladih, nedovoljno konkurentna primanja, kao nepristupačnost klasičnih programa stambenih kredita koje im nude komercijalne banke", kaže Đipa.
Jasno, nagomilani problemi se teško mogu riješiti u trenutku.
"Problemi koje mladi detektuju, a i mi ih prepoznajemo nisu problemi koji su rješivi u nekom kratkom vremenskom periodu ili kroz jednostavne zahvate. Pristup rješavanju urgentnih problema mladih u BiH, te poboljšanju njihovog položaja, zahtjeva sveobuhvanost, sistematičnost, te plansko djelovanje sa jasno zacrtanim rezultatima kroz druži vremenski period. Govorimo o strateškom djelovanju na unaprijeđenju položaja mladih u BiH, pri tome ovaj pristup treba biti sinhroniziran po vertikala vlasti. Odnosno, da svaki nivo vlasti djeluje u domenu svog mandata na poboljšanju ključnih problema mladih, iz ugla onoga što taj nivo vlasti može i uraditi.
Nama nedostaju strateški pristupi rješavanju problema mladih, nedostaju nam jasno zacrtani ciljevi kakva to situacija za mlade u BiH treba biti za 3, 5 ili 10 godina. Nemamo jasne mape puta kako ostvariti određeni scenarij koji će biti povoljniji za mlade. Na tom putu najkonkretnije iskorake prave lokalne vlasti koje kreiraju, usvajaju i provode strateške dokumente ili akcione planove koji se tiču poboljšanja položaja mladih. Na višim instancama vlasti nam treba konkretnijih kraka u tom smjeru. Jedna od pozitivnih primjera je i Tematska sjednica Komisije za pitanja mladih Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, održana u oktobru ove godine, gdje su donosioci odluka skupa sa mladima diskutovali o problemima mladih, te donijeli niz zaključaka i preporuka koje dalje treba implementirati. Ovakav pristup može biti jedan od putokaza kako zajednički raditi na ključnim problemima mladih", naglašava.
Manjak povjerenja
Jedan od dodatnih izazova obrazovnog sistema u BiH je i manjak sadržaja o životnim vještinama.
"Recimo, Institut je tokom 2024. godine radio na provedbi istraživanje o političkoj pismenosti mladih u BiH, te su rezultati pokazali da mladi u BiH nemaju adekvatno obrazovanje o političkim procesima u BiH, načinima uključivanja u politička dešavanja, te da izbjegavaju politička djelovanja. Shodno tome, manjak povjerenja u političare i političke stranke je alarmantan, blago rečeno. Mladi uopće ne vjeruju političarima i političkim strankama, te to smanjuje manevarski prostor za inicijative koje bi ti mladi poduzeli ili zagovarali, a koje mogu poboljšati položaj mladih u nekoj zajednici. Dodatno, žene su posebno ugrožene jer uglavnom nemaju interes za politikom, a i onda kada ga imaju, uopće nemaju prilike da artikulišu svoje političke ideje, stavove ili inicijative koje žele da provedu.
Tokom 2025. godine smo proveli istraživanje o finansijskoj pismenosti mladih u BiH te smo došli do nekoliko zanimljivih podataka. Kako je pokazalo nacionalno istraživanje, finansijska pismenost mladih u BiH je na niskom nivou. Posebno je to izraženo u poređenju sa općom populacijom u BiH, ali i usporedbom sa 39 zemalja u kojima OECD radio istraživanja finansijske pismenosti.
Prema rezultatima istraživanja, formalno obrazovanje igra ključnu ulogu u razvoju finansijske pismenosti. Mladi koji imaju više obrazovanje bolje razumiju finansijske pojmove. Pored toga, na nivo finansijske pismenosti utječu i spol, dob i socioekonomski status, a samo jedan od takvih primjera je činjenica da su mlade žene u BiH manje finansijski pismene od mladih muškaraca. Većina mladih poznaje osnovne ekonomske pojmove, poput inflacije ili kamata, ali im nedostaje bolje razumijevanje kompleksnijih tema poput investicijskih strategija, upravljanja rizicima i diverzifikacije portfelja.
Mlade u nepovoljno ekonomsko okruženje stavlja i površno poznavanje digitalnih i finansijskih alata i usluga. Mladi u BiH imaju visoku stopu učešća u svakodnevnim inansijskim odlukama, skloniji su plaćanju gotovinom nego karticama jer smatraju da je to sigurnije, a nedostaje im i sistematično praćenje i analiza vlastitih finansijskih aktivnosti"; naglasio je Đipa.