Na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku, održanoj danas povodom razmatranja izvještaja o radu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, ispred Bosne i Hercegovine obratio se ambasador Zlatko Lagumdžija, čije izlaganje nije ostavilo nikoga ravnodušnim.
U emotivnom i oštrom govoru, Lagumdžija je govorio o naslijeđu Haškog tribunala, izazovima suočavanja s prošlošću i upornom negiranju ratnih zločina, s posebnim fokusom na Srebrenicu i slučajeve poput Novaka Đukića.
Zločini se negiraju
“Zločini se i dalje negiraju. Žrtve i njihove porodice ponižavaju se svakodnevno već godinama.
Zločinci se slave i nagrađuju. Istina se izvrće, a pravosnažno presuđene činjenice se odbacuju,” rekao je Lagumdžija, podsjetivši da je pred nama 30. godišnjica genocida u Srebrenici.
Posebno je istakao slučaj Novaka Đukića, osuđenog za masakr u Tuzli 25. maja 1995. godine, kada je granata ubila 71 osobu, većinom mladih. Đukić je pobjegao u Srbiju, gdje mu se i dalje pruža utočište.
“Srbija odbija da ga izruči. Pravosuđe BiH je nemoćno jer je pristup osumnjičenima onemogućen – oni su zaštićeni, nedodirljivi,” poručio je Lagumdžija.
Govorio je i o neuspjesima regionalne saradnje, rekavši da su “apelovanja i deklarativna zalaganja za pravdu besmislena dok se zločinci poput Mladića i Karadžića prikazuju kao heroji.”
Osvrnuo se i na pokušaje da se negira genocid u Srebrenici i izjednače odgovornosti, kao i istupe predstavnika Srbije na današnjoj sjednici.
“Očekivao sam da ćemo danas u Vijeću sigurnosti čuti riječi poštovanja prema žrtvama genocida. Umjesto toga, slušamo one koji uporno relativiziraju i vrijeđaju.
Čuli smo i poređenje Nelsona Mandele s Ratkom Mladićem. To je sramotno i neprihvatljivo”, rekao je Lagumdžija.
Potrebno je priznanje istine
Dotakao se i pokušaja da se prvi predsjednik BiH, Alija Izetbegović, bez osnova stavlja u isti kontekst s ratnim zločincima:
“Predsjednik Izetbegović nikada nije optužen ni osuđen pred bilo kojim međunarodnim sudom, za razliku od Karadžića i Mladića. Njegovo ime se danas zloupotrebljava da bi se iskrivila istina.”
Istakao je i podršku regionalnim inicijativama poput one koju vodi UNDP uz podršku EU, s ciljem jačanja saradnje u procesuiranju ratnih zločina, ali je dodao da one nisu dovoljne:
“Potrebno je više od lijepih riječi i međunarodnih projekata. Potrebno je priznanje istine, izručenje zločinaca, prestanak veličanja ratnih zločina i iskreno suočavanje sa prošlošću.”
Lagumdžija je zaključio govor pozivom na očuvanje dostojanstva žrtava i na nastavak borbe za pravdu:
“Bez presuda, bez svjedočenja preživjelih, zločini bi bili zaboravljeni. Zato je insistiranje na pravdi – nužno. Bez toga nema pomirenja, nema mira, nema budućnosti.”
Njegovo obraćanje izazvalo je pažnju i snažne reakcije, kako među članicama Vijeća sigurnosti, tako i u regionu, gdje se pitanje ratnih zločina i dalje nalazi u središtu političkih i društvenih tenzija.