Prijedlog uprave Nove Željezare Zenica da se pojedini pogoni iznajme 'Energoinvestu', uz istovremeni zahtjev da se povuče Prijedlog zakona o vanrednoj upravi, ne može se posmatrati kao ozbiljan, cjelovit i dugoročno održiv model stabilizacije ovog industrijskog sistema, poručio je federalni ministar energije rudarstva i indutrije Vedran Lakić. Naprotiv, kako dodaje, takav prijedlog otvara niz ozbiljnih pravnih, ekonomskih, tehnoloških i operativnih rizika.
Operativni rizik
'Prije svega, Nova Željezara Zenica se nalazi u prethodnom stečajnom postupku. Sud je još u februaru 2026. godine pokrenuo prethodni postupak i imenovao privremenog stečajnog upravnika, čiji je zadatak da utvrdi postoje li uslovi za otvaranje stečaja. U takvim okolnostima bilo kakvi pregovori o zakupu, ustupanju pogona ili parcijalnom poslovnom aranžmanu ne mogu imati potrebnu sigurnost dok god nad kompanijom postoji realna i formalna prijetnja stečaja. Drugim riječima, nije moguće ozbiljno pregovarati o proizvodnji, snabdijevanju, zapošljavanju, investicijama i tržišnim ugovorima ako druga strana istovremeno ostaje u režimu predstečajne neizvjesnosti. Svaki zakupac, pa i Energoinvest, u takvom modelu bi preuzimao operativni rizik bez kontrole nad ključnim pretpostavkama poslovanja: imovinom, sirovinama, energijom, radnom snagom, infrastrukturom, dozvolama, dobavljačkim lancima i eventualnim stečajnim posljedicama. Zbog toga je posebno problematično da se kao uslov za navodni poslovni aranžman traži povlačenje zakona o vanrednoj upravi. Taj zakon nije prepreka rješenju, nego instrument da se uspostavi pravni okvir, odgovornost, nadzor i stabilnost procesa', navel je Lakić u saopćenju.
Napominje kako je Vlada FBiH Prijedlog zakona utvrdila s ciljem zaštite radnih mjesta, očuvanja domaće industrije i stabilnosti privrednog sistema Federacije BiH. Ističe kako bi povlačenje zakona značilo vraćanje procesa u zonu neformalnih dogovora, bez jasnih garancija, bez institucionalne kontrole i bez zaštite javnog interesa.
'Sa industrijskog i tehnološkog aspekta, Željezara Zenica nije običan pogon koji se može izolovano iznajmiti i pokrenuti kao zasebna radionica. Riječ je o složenom proizvodno-energetskom sistemu u kojem su međusobno povezani proizvodni pogoni, energetska infrastruktura, transport, logistika, održavanje, radna snaga, sirovinska baza, ekološke obaveze i tržišni plasman. I samo ranije javno obrazloženje Vlade FBiH pokazuje da se problem Željezare ne tretira kao pitanje jednog pogona, nego kao pitanje konsolidacije i restrukturiranja industrijskog sistema od šireg značaja. Zato proizvodnja ima smisla samo ako postoji mogućnost korištenja svih relevantnih resursa: imovine, infrastrukture, postrojenja, zemljišta, priključaka, energetskih kapaciteta, ugovora, radnika i tržišnih kanala. Parcijalni zakup jednog ili više pogona, bez kontrole nad cjelinom sistema, može proizvesti samo privid aktivnosti, ali ne i stvarnu industrijsku održivost. Poseban rizik je da se zakup pogona koristi kao prelazni aranžman kojim bi se odgodilo institucionalno rješenje, zadržala kontrola postojećeg vlasnika nad ključnom imovinom, a odgovornost za eventualni neuspjeh prebacila na Energoinvest, Vladu FBiH ili radnike. To nije prihvatljiv model, saopćio je Lakić.
Uloga Energoinvesta u stabilizaciji
Ministar napominje da, ako postoji iskrena namjera da se proizvodnja obnovi, onda mora postojati spremnost da se proces vodi transparentno, kroz cjelovito restrukturiranje, uz jasnu kontrolu nad imovinom i budućim poslovanjem.
'Energoinvest može imati značajnu ulogu u stabilizaciji i razvoju Željezare, ali ne kao zakupac izolovanog pogona u kompaniji nad kojom visi stečajni rizik. Njegova uloga ima smisla samo u institucionalno uređenom modelu u kojem se zna ko upravlja, ko odgovara, ko snosi rizik, šta je predmet restrukturiranja i kako se štite radnici, povjerioci, javni interes i industrijska funkcija Željezare. Zato se odgovor sam po sebi nameće: Vlada FBiH i Energoinvest ne mogu ulaziti u aranžmane koji bi značili preuzimanje operativnog rizika bez upravljačke kontrole, bez pravne sigurnosti i bez garancije da će se spriječiti stečaj, rasparčavanje imovine ili daljnje slabljenje proizvodnog sistema. Ako uprava i vlasnici Nove Željezare Zenica zaista žele dogovor, prvi korak ne može biti zahtjev za povlačenje zakona, nego uklanjanje prijetnje stečajem, puna transparentnost poslovanja, otvaranje svih podataka o imovini, obavezama, povezanim licima, ugovorima i stanju postrojenja, te prihvatanje institucionalnog okvira koji omogućava cjelovitu konsolidaciju. Vlada FBiH ne može pristati na model u kojem bi se javnom sektoru ponudila samo odgovornost, a privatnom vlasniku ostavila kontrola nad ključnom imovinom i odlukama. To bi bio ekonomski neracionalan, pravno nesiguran i tehnološki neodrživ aranžman, pojašnjava Lakić.
Poručuje kako cilj ne smije biti iznajmljivanje dijelova Željezare nego mora biti očuvanje i ponovno pokretanje funkcionalnog industrijskog sistema, zaštita radnih mjesta, stabilizacija proizvodnje i sprečavanje da strateška industrijska imovina Federacije BiH bude svedena na predmet parcijalnih, kratkoročnih i rizičnih poslovnih kombinacija.