Luciano Re Cecconi bio je zvijezda italijanskog nogometa. Međutim, o njemu se još više pisalo nakon što je ubijen hicima iz vatrenog oružja!
Kao vezni igrač, bio je poznat po svojoj brzini, upornosti i izdržljivosti. Tokom karijere bio je poznat i po svom smislu za humor. Dobio je nadimak l'Angelo Biondo ("Plavi anđeo"), zbog boje svoje kose.
Počeo u Pro Patriji
Karijeru je počeo u Pro Patriji u Seriji C (treći rang italijanskog nogometa). Zatim se preselio u Foggiju kojoj je pomogao da napreduje iz Serije B u elitnu Seriju A u sezoni 1969/1970.
Godine 1972. priključio se Laziju. Bio je ključni član rimskog tima koji je osvojio naslov prvaka u sezoni 1973/1974. U 23 meča je postigao dva gola.
Pozvan je i u italijansku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo 1974. godine.
The Lazio legend - Luciano Re Cecconi. The 1974 World Cup participoant, Re Cecconi died early, in a very unfortunate situation at the age of 28 🇮🇹❤️
1⃣0⃣9⃣ Games
7⃣ Goals
🏆 1x Serie A pic.twitter.com/rJEog4S2ZF— RIJK. (@RIJKSPORTS) November 9, 2023
Međutim, život je okončao u 29. godini i to na šokantan način. Ubijen je 18. januara 1977. hicem iz vatrenog oružja u draguljarnici u Rimu. Ni danas nije jasno zašto.
Dva mjeseca nakon gola protiv velikog rivala Juventusa - posljednjeg gola u karijeri - Cecconi je s dvojicom prijatelja ušao u draguljarnicu u Rimu i iznenada ga je pogodio hitac.
Umro je ubrzo nakon toga u bolnici San Giacomo. Re Cecconi, rođen i odrastao u Nervianu, u pokrajini Milano, imao je pet godina mlađu ženu i dvoje male djece.
Odmah se počelo pričati o neuspješnoj šali.
Prve hipoteze govorile su da se Cecconi, nakon što je podigao ovratnik svog kaputa, pretvarao da je pljačkaš, govoreći:
"Stanite svi, ovo je pljačka!".
No, tada se rekonstrukcija trenutaka koji su doveli do njegove smrti toliko zakomplicirala da i danas, nakon više od 40 godina i uprkos pravomoćnoj presudi, još uvijek postoje brojne nedoumice o tome šta se tačno dogodilo u toj zlatari.
Sportski centar
Re Cecconi je s dvojicom prijatelja napustio tadašnji sportski centar ekipe u Tor di Quintu kako bi krenuo prema Collini Fleming, području sjeverno od Rima.
Bio je u društvu Pietra Ghedina, jednog od svojih saigrača, i zajedničkog prijatelja Giorgija Fraticciolija.
Zajedno su krenuli prema jednog draguljarnici gdje je Fraticcioli, koji je išao poslom, trebao dostaviti nekoliko bočica parfema svom poznaniku Bruni Tabocchiniji.
Od trenutka kada su, oko 19.30, Re Cecconi, Ghedin i Fraticcioli ušli u Tabocchinijevu zlataru, verzije koje su iznijeli svjedoci tokom istrage sadrže mnoge nedosljednosti.
Pouzdano se zna da je prošlo samo nekoliko sekundi prije nego što se Tabocchini, nakon što je uperio pištolj u Ghedina, koji je podigao ruke, okrenuo prema Cecconiju i pucao mu u prsa.
U satima nakon događaja, novine su objavile vijest o smrti Cecconija, govoreći o "tragičnoj šali".
Također je zapisano da je, ležeći na zemlji, Cecconi stigao reći:
"Bila je to šala."
No, idućih dana pojavile su se sumnje koje i danas traju.
Prije svega, kako je to rekonstruirao novinar Guy Chiappaventi u svojoj knjizi, odmah su se pojavile brojne nedoumice oko okolnosti tragedije.
Nije ga prepoznao
Na primjer - kako Tabocchini nije prepoznao Cecconija, visokog, plavokosog nogometaša osebujnih crta lica, na vrhuncu karijere, osvajača Scudetta s Lazijem samo tri godine ranije i člana reprezentacije?
Cecconi je također redovito posjećivao to područje. Živio je na Cassiji, u istom susjedstvu kao Tabocchini.
Također, Cecconi je bio u društvu još jednog poznatog nogometaša Lazija, a prije svega Fraticciolija, Tabocchinijevog prijatelja.
U istrazi je, piše Gazzetta dello Sport, rimsko tužiteljstvo uzelo u obzir mogućnost da se i Tabocchini šalio s trojicom prijatelja i da je slučajno ispalio hitac. No, istraga se nije nastavila u tom smjeru.
Tokom preliminarne istrage Tabocchini je navodno tvrdio da Re Cecconi nije učinio ništa što bi se moglo shvatiti kao pokušaj pljačke.
To je kasnije svjedočio i Ghedina, koji je, međutim, u prethodnoj verziji izjavio suprotno.
I Re Cecconijevi prijatelji i saigrači su ga opisali kao odgovornog čovjeka kojem bi teško palo na pamet simulirati pljačku.
Tabocchini je prvobitno uhapšen zbog "prekoračenja samoodbrane". Osamnaest dana kasnije oslobođen je zbog "pucnjave u navodnoj samoodbrani".
Dvije knjige
Odbrana je tvrdila da se, nakon što je pretrpio druge pljačke u prošlosti, Tabocchini uznemirio i brzo pucao čim je Cecconi završio s prijetnjama, a da nije imao vremena prepoznati njega ili Fraticciolija.
Tužiteljstvo u Rimu odlučilo je ne žaliti se, suprotno mišljenju javnog tužitelja Franca Marronea, koji je kasnije rekao:
"Sud je svoj zaključak donio propustivši pravilno ocijeniti sve elemente koji su se pojavili."
O slučaju Re Cecconi napisane su dvije knjige.
Obje rekonstruiraju činjenice dodajući pojašnjenja i svjedočanstva u korist teze prema kojoj Cecconi, kad je ušao u zlataru, nije rekao ni riječ, a Tabocchini je pucao greškom.
"Puno je napisano, puno je rečeno, a ponekad i ne dobro. Neko je iskrivio ovu epizodu, naglašavajući stvari koje nisu istinite o Lucianu.
Taj dan nije bilo ništa smišljeno ni predviđeno. Ponavljam: da sam umro, ne bih znao zašto", rekao je Ghedin nekoliko godina kasnije.
Ghedin, nakon što je u stručnom štabu italijanske reprezentacije bio pomoćnik Cesareu Maldiniju, Dinu Zoffu i Giovanniju Trapattoniju, od 2012. godine trenirao je Maltu.
Nakon smrti Cecconija proveo je nekoliko dana u stanju zbunjenosti, šokiran smrću svog prijatelja.
Od dana kada je okončano suđenje za ubistvo, on više nikada nije želio javno govoriti o tome što se dogodilo te večeri, uprkos brojnim zahtjevima za pojašnjenje.
