U svijetu klimatske politike, pesimistični scenariji često dominiraju naslovnicama i oblikuju javne politike. No, dvije nedavne epizode pokazuju koliko brzo se šire alarmantne vijesti i koliko tiho nestanu kada se pokaže da su bile pogrešne.
Podaci govore suprotno
Uprkos čestim tvrdnjama da je “planeta u plamenu”, višegodišnji skupovi podataka pokazuju da se globalna površina zahvaćena požarima zapravo smanjuje. Međutim, prošle godine u časopisu Nature objavljena je studija koja je tvrdila suprotno da su se “ekstremni požari” udvostručili širom svijeta između 2003. i 2023. godine.
Koristeći satelitske podatke, autori su mjerili “radijativnu snagu požara”, pokazatelj intenziteta i zaključili da požari postaju sve žešći. Mediji su to odmah prenijeli kao dokaz da planeta “gori”.
Ali, nova analiza otkriva da je ta studija pogrešna. Intenzitet ekstremnih požara zapravo je opao za 35 posto u istom periodu. Ukupna spaljena površina već godinama pada, ali ta vijest ne odgovara narativu o “klimatskoj apokalipsi”, pa su je vodeći mediji jednostavno ignorisali.
Još bolja vijest: 2025. bi mogla biti jedna od godina s najmanje požara u 21. stoljeću. Površina zahvaćena požarima u Africi, obje Amerike, Aziji i Evropi drastično je manja nego prethodnih godina, zahvaljujući prilagođavanju i boljem upravljanju zemljištem. Umjesto da se to slavi kao uspjeh, ovakvi rezultati ostaju na marginama jer ne podržavaju ideju o “kraju svijeta”.
Ekonomija i klimatske projekcije: od apokalipse do nule
Još jedan “klimatski šok” došao je iz druge studije objavljene u Natureu prošle godine, koja je tvrdila da će globalni realni prihod do 2050. biti 19% niži, a do 2100. čak 62% niži zbog klimatskih promjena.
Ova istraživanja odmah su prihvaćena od strane mreže NGFS (Network for Greening the Financial System), koalicije centralnih banaka i regulatora iz SAD-a, EU-a, Japana i drugih zemalja, kao osnova za kreiranje finansijskih regulacija.
No, decenijama ranije, radovi uglednih ekonomista, uključujući nobelovca Willama Nordhausa, pokazivali su da će klimatske promjene imati ekonomski trošak od 2–3% globalnog BDP-a do kraja stoljeća, ozbiljno, ali upravljivo. Nova studija, međutim, nudila je desetostruko crnje prognoze.
Sada su nove recenzirane analize, također u Natureu, demantovale te tvrdnje. Pokazalo se da su rezultati bili zasnovani na pogrešnim podacima, naprimjer ekstremni efekti gotovo potpuno nestaju kad se iz kalkulacija ukloni Uzbekistan!
Korektno analizirani podaci pokazuju da je procijenjeni ekonomski utjecaj klimatskih promjena statistički beznačajan praktično nula.
Ali šteta je već učinjena: NGFS i dalje koristi te pogrešne procjene kako bi “testirao otpornost” bankarskog sistema, potencijalno uvodeći nepotrebne i skupe regulative koje mogu usporiti privredni rast.
Politika straha i potreba za stvarnim podacima
Kao što upozorava klimatolog Roger Pielke Jr., NGFS ima “istoriju biranja najcrnjih scenarija” umjesto realnih, uravnoteženih procjena.
To ukazuje da bi i sama naučna i regulatorna zajednica trebala preispitati kako pristupa klimatskim podacima i zašto senzacionalizam često nadjačava činjenice.
Rješenje: razum, podaci i inovacije
Klimatske promjene su stvaran izazov i zahtijevaju odgovor. No, taj odgovor mora biti zasnovan na činjenicama, ne na panici.
Prava borba protiv klimatskih promjena podrazumijeva pametna rješenja – ulaganja u adaptaciju, zelene inovacije i efikasne tehnologije, a ne politike koje troše 5 do 20% globalnog BDP-a i donose minimalno smanjenje emisija.
“Moramo prigrliti rješenja zasnovana na podacima, koja se bore protiv klimatskih izazova, bez da spaljuju globalnu ekonomiju.”