S obzirom na bogatstvo fitohemikalija, vitamina, minerala i dijetetskih vlakana, ne iznenađuje činjenica da su brojna istraživanja pokazala snažnu povezanost između većeg unosa leće i smanjenog rizika od različitih vrsta raka. To nije jedina potencijalna zdravstvena korist, leća je i niskokalorični rezervoar proteina.
Leća i prevencija raka dojke: Šta kažu istraživanja?
U studiji objavljenoj u časopisu International Journal of Cancer, istraživači su ispitivali odnos između unosa flavonola iz ishrane i rizika od raka dojke kod više od 90.000 žena u premenopauzi, starosti od 26 do 46 godina, tokom osmogodišnjeg perioda. Konzumiranje najmanje dvije porcije leće sedmično bilo je povezano s 24 posto manjim rizikom od raka dojke u poređenju sa ženama koje su leću jele rjeđe od jednom mjesečno.
U zasebnoj studiji, norveški naučnici analizirali su unos mahunarki kod 3.539 oboljelih od raka i 2.032 osobe u kontrolnoj grupi. Otkrivena je povezanost između konzumiranja leće i smanjenog rizika od karcinoma gornjeg digestivnog trakta. Veći unos leće smanjio je rizik od raka usne šupljine i ždrijela za 51 posto, jednjaka za 48, a grkljana za 37 posto.
Potencijalna zaštita od raka debelog crijeva
Druga istraživanja pokazuju da su osobe koje su konzumirale više od dvije porcije leće sedmično smanjile rizik od raka debelog crijeva za 47 posto. U laboratorijskim uslovima, naučnici su hranili pacove različitim vrstama leće tokom pet sedmica, a zatim im davali kancerogeni azoksimetan – supstancu koja dovodi do stvaranja lezija poznatih kao aberantna kriptna žarišta, koja prethode razvoju raka debelog crijeva. U poređenju s kontrolnom grupom, dodatak sirove usitnjene leće i kuhane cijele leće smanjio je broj ovih lezija za 36, odnosno 42 posto.
Iako mehanizmi još nisu u potpunosti razjašnjeni, smatra se da je ovaj efekt djelimično povezan s visokim sadržajem rezistentnog škroba u leći.
Tokom šestogodišnje studije koja je obuhvatila 14.000 muškaraca, istraživači su otkrili da su osobe koje su jele tri ili više porcija leće sedmično imale 52 posto manji rizik od raka prostate, prema podacima objavljenim u časopisu Cancer.
Borba protiv metaboličkog sindroma
Metabolički sindrom se definiše prisustvom najmanje tri od sljedećih faktora: centralna gojaznost (povećan obim struka), povišen krvni pritisak, inzulinska rezistencija, povišeni trigliceridi i snižen nivo HDL („dobrog“) holesterola.
Epidemiološki podaci objavljeni u časopisu Archives of Iranian Medicine ukazuju na povezanost između konzumiranja mahunarki, poput leće, i metaboličkog sindroma, pri čemu su osobe s najvećim unosom mahunarki imale čak 75 posto manji rizik od razvoja ovog stanja.
Ovaj pozitivan nalaz iz opservacionih studija potvrđen je i brojnim kliničkim istraživanjima koja pokazuju da ishrana bogata lećom može efikasno djelovati na pojedinačne komponente metaboličkog sindroma. Na primjer, britanski istraživači su utvrdili da su osobe s prekomjernom tjelesnom težinom i gojaznošću koje su konzumirale dvije porcije mahunarki, poput leće, dnevno tokom 18 mjeseci smanjile obim struka za 3,8 cm, u poređenju sa smanjenjem od 2 cm u kontrolnoj grupi.
U drugoj studiji, objavljenoj u časopisu European Journal of Nutrition, četiri porcije leće ili drugih mahunarki sedmično, u okviru redukovane kalorijske dijete tokom osam sedmica, dovele su do smanjenja prosječnog sistolnog krvnog pritiska (gornja vrijednost) za 9 mmHg kod gojaznih ispitanika, u poređenju sa smanjenjem od 4 mmHg u kontrolnoj grupi.
Kontrola dijabetesa
Pored smanjenja rizika od metaboličkog sindroma, leća pokazuje potencijal i u poboljšanju kontrole šećera u krvi kod osoba s dijabetesom. U istraživanjima na životinjama, objavljenim u Malaysian Journal of Nutrition, dijabetični pacovi koji su svakodnevno dobijali kuhanu leću tokom šest sedmica imali su niži nivo glukoze u krvi u poređenju s kontrolnom grupom.
Ovaj povoljan efekt na regulaciju šećera potvrđen je i u studiji na ljudima. U istraživanju je učestvovala 121 osoba s dijabetesom tipa 2, koje su nasumično raspoređene na ishranu s niskim glikemijskim indeksom koja je uključivala najmanje jednu šolju mahunarki dnevno, ili na ishranu baziranu na integralnim pšeničnim proizvodima bogatim nerastvorljivim vlaknima, tokom tri mjeseca. Glavni ispitivani ishodi bili su nivo hemoglobina A1c (HbA1c), koji pokazuje prosječan nivo glukoze u krvi tokom prethodna tri mjeseca, kao i rizik od srčanih bolesti.
Rezultati su pokazali da je grupa koja je konzumirala mahunarke smanjila HbA1c za 0,5 posto, dok je u grupi s pšenicom smanjenje iznosilo 0,3 posto. Dodatno, kod grupe koja je jela mahunarke zabilježeno je smanjenje kardiovaskularnog rizika za 0,8 posto, što se uglavnom pripisuje prosječnom sniženju sistolnog krvnog pritiska od 4,5 mmHg.