Astronomi su otkrili 11 neočekivano hladnih oblaka vodika koji se nalaze unutar pregrijanih i turbulentnih regija poznatih kao Fermijevi mjehuri – strukture koje važe za neka od najekstremnijih područja u Mliječnom putu. Naučnici ovo porede s otkrićem kockica leda usred aktivnog vulkana, piše Science Alert.
Fermijevi mjehuri su dva ogromna mjehura izuzetno vruće plazme koji se protežu 25.000 svjetlosnih godina iznad i ispod galaktičkog diska – ukupno čak 50.000 svjetlosnih godina u visinu. Otkriveni su 2010. godine pomoću svemirskog teleskopa Fermi, a vjeruje se da su nastali usljed snažne eksplozije iz jezgra galaksije – vjerovatno iz supermasivne crne rupe.
Koristeći naprednu tehnologiju radioteleskopa Green Bank (GBT), astronomi su proveli dosad najdublje istraživanje ovih mjehura. Rezultat je bilo zapanjujuće otkriće: 11 hladnih oblaka neutralnog vodika unutar galaktičkog pakla čija temperatura doseže milion Kelvina (gotovo milion Celzijevih stepeni). Suprotno tome, oblaci su „samo“ oko 10.000 Kelvina – najmanje 100 puta hladniji.
“To je kao da ste pronašli led usred vulkana,” kaže Andrew Fox, astronom i koautor studije.
Otkriće postavlja brojna pitanja o funkcionisanju galaksija. Kako je moguće da hladni plin preživi u tako ekstremnim uslovima?
“Nismo ni slutili da hladan plin može opstati unutar Fermijevih mjehura. Ovo ozbiljno dovodi u pitanje naše razumijevanje galaktičke reciklaže materije,” ističe voditelj istraživanja Rongmon Bordoloi.
Otkriveni oblaci variraju po veličini i masi, a njihova procijenjena starost od nekoliko miliona godina poklapa se sa starošću samih mjehura. Time se ruše teorije koje su tvrdile da su Fermijevi mjehuri stari desetine miliona godina.
“Da su stariji od 10 miliona godina, ovi oblaci ne bi više postojali,” tvrdi Bordoloi.
Pretpostavlja se da su oblaci podignuti u visine jakim nuklearnim vjetrom iz središta Mliječnog puta – galaktičkim izljevom energije koji može dosezati stotine kilometara u sekundi.
“Vjetar ne vidimo direktno, ali vidimo oblake koje nosi, baš kao i na Zemlji,” objašnjava astrofizičar Jay Lockman.
Kao i zemaljski oblaci, i ovi galaktički oblaci imaju ograničen životni vijek – do 8 miliona godina. Moguće je da su nastali kondenzacijom iz vruće plazme ili raspadom većeg oblaka.
Ali njihova prisutnost unutar jednog od najagresivnijih okruženja u svemiru mijenja sve.
Ovo otkriće otvara novu dimenziju u razumijevanju evolucije galaksija, kruženja mase i energije kroz svemir – ne samo u Mliječnom putu, već i daleko izvan njega.