Ko nije slušao "Partibrejkerse" taj je mnogo propustio. Rock and roll bend iz Srbije, uz koji su stasale generacije i razvijale ne samo ljubav prema muzici nego i vježbale odnos prema društvu, među onima je koji su pisali muzičku historiju ovih prostora.
Kultni "Partibrejkersi" u subotu sviraju u sarajevskom hramu muzike - Domu mladih, za koncert vlada veliki interes, a koliko je jaka njihova veza sa Sarajevom govori i podatak da su bili posljednji bend koji je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine svirao uoči početka rata 1992. godine.
Mi smo stalno u Sarajevu od 1983. godine
Legendarni roker, buntovnik, a po nekima i filozof, Zoran Cane Kostić u intervjuu za Raport kaže da je Sarajevo njihov grad, u koji dolaze još od 1983. godine.
"To je naša publika koja voli muziku, koja osjeća sve to. Uvijek je dobra razmjena. Mi smo stalno u Sarajevu od 1983. godine… U Domu mladih smo već svirali, znamo te ljude, imamo tu naše drugove. Da ne spominjem i rat, izašli smo iz grada… Ljudi u Sarajevu vole muziku, vole rock and roll muziku, vole to što mi radimo. Uvijek je bila neka uzajamnost, uvijek je bila dobra vibra…Ovi koncerti koji su bili ispred Skenderije su bili izvrsni, govori nam Cane Kostić.
Koliko je još rock and roll roll živ na ovim prostorima?
Živ je… Klinci sviraju tu muziku, znači vole taj stav, vole da kažu šta ih zanima, šta ih tišti, šta ih boli… Rock and roll kao jedan vid umjetnosti uvijek će da postoji. Bit će vječan dok su mu djeca vjerna. Vole klinci to. Sad je samo pitanje zbog tih telefona, formiranje tog interesovanja u mozgu, kakve su im pjesme. Ali s obzirom na to da smo im mi, kad kažem mi mislim razne moje kolege, ostavili mnogo dobrih tema pjesma i svega toga, morat će da se obavijeste o svemu tome, da slušaju, da prođu iskustvo i da daju nešto svoje. Nema novog bez starog.
Studenti su pustili život u odumrli dio društva
Osamdesetih godina - u vrijeme rock and rolla i novog vala muzika je imala društveni utjecaj, imala je snagu. Ima li i sada?
Ima. Znaš, ljudi se bune ako ih neko eksploatiše, to je normalno. Rock and roll je muzika za oslobađanje čovjeka od svih stega koje ga tjeraju u neku korporacijsko- potrošačku šemu. Naravno kao i u svakom poslu, imaš dobre, imaš loše. Ljudi će za dobro da se uhvate, a loše trebali bi da prođu pored toga. Tako da što više muzike, što više pogleda na slobodu, nekih stvari koje nešto znače, punoću života... Naročito mladom čovjeku koji je u opasnosti, koga obasipaju ponudama koje idu u korist njegove štete.
Kad govorimo o mladim ljudima - u Srbiji studenti diži glas. Pratite li to, imate li stav prema studentskim blokadama, protestima…
Normalno da imam stav, pozdravljam to. Oni su pustili život u odumrli dio društva. Pokazali su da postoje, sad je samo stvar stanovništva da podrži to. Dok su išli kroz Srbiju ljudi su izlazili, bilo je katarktično… Sad ne znamo kako će sve to da se završi, pošto uvijek… Znaš čovjek kakav je - oduševi se i mine ga oduševljenje kad pomisli na svoju egzistenciju, kad pomisli na svoj neki mali interes, na održavanje porodice i svega toga. Čovjek je osjetljiv i kvarljiv.
"Partibrejkers" je bio posljednji bend koji je u Sarajevu svirao prije početka rata 1992. Kakva sjećanja nosite na tu svirku, na sav taj period?
Ako moram da se sjećam svega toga… Bilo je bez veze totalno. Priprema za rat. Ono što sam vidio, to sam vidio u onim ratnim filmovima partizanskim, narod koji bježi, izlazi iz grada… Bilo ne ponovilo se. Idemo dalje sjećajući se svega da ne ponovimo opet to.
Nama čovjeka koji ne griješi, samo je Bog bez greške
Uče li ljudi na greškama?
Slabo čovjek uči zato stalno ponavlja svoje gluposti koje ga muče i dalje. Čovjek kao čovjek, bilo koji čovjek jako je pritisnut svim nedaćama ovog vremena. Vidiš da je u ovo vrijeme i šejtan ušao. I pravi zaje*anciju sa svim ljudima, povećava im muku. Ne da im da se slože sami sa sobom i ne da im da se slože s drugim. Vidiš kako je pretumbacija, svjetska politika, a mi smo svi mali na ovim prostorima. Mali, neemapcipovani, ali smo negdje dobri ljudi svi. Lako bi se mi dogovorili između sebe, ali uvijek treći frku pravi.
Kada se osvrnete 40 godina unazad šta biste promijenili u svom životu?
Promijenio bih neke stvari kojih se sa mukom sjećam. Svaki bi čovjek nešto promijenio, ne bi uradio nešto što je uradio… Gledao bih da jednostavno ne uradim takve stvari. Ali šta ćeš to su staze, faze i bogaze. Da bismo mi došli do nečeg dobrog moramo kroz gomilu lošeg da prođemo. Te devedesete su jako čudne bile, probudiš se sa mukom što si živ, crnilo, beznađe, i sve ostalo što je išlo uz to. Nema čovjeka koji ne griješi, samo je Bog bez greške.