Jedna američka farmaceutska kompanija prošle je sedmice dosegla tržišnu vrijednost od 1,5 biliona dolara, čime se pridružila ekskluzivnom klubu u kojem su do sada bile samo tehnološke kompanije usmjerene na vještačku inteligenciju.
Riječ je o kompaniji Eli Lilly, proizvođaču lijekova za mršanje Mounjaro i Zepbound, čija je dionica skočila za 40 posto nakon objave o udvostručenoj prodaji. Vrijednosti koje premašuju bilion dolara postižu se samo kada investitori vjeruju da svjedoče promjeni koja oblikuje svijet, a čini se da lijekovi za mršavljenje imaju upravo takav potencijal.
Da se svijet doista mijenja pod utjecajem lijekova kompanija Eli Lilly i Novo Nordisk, potvrđuje i analiza Rabo Banke, koja je zaključila da „lijekovi za mršavljenje označavaju prekretnicu za potrošnju hrane“.
Ono što je počelo kao proboj u liječenju dijabetesa, sada redefiniše tretiranje pretilosti i ubrzava prelazak sa upravljanja životnim stilom na medicinsku intervenciju. Studije u SAD pokazuju da su domaćinstva s barem jednim korisnikom ovih lijekova smanjila potrošnju namirnica za 6 posto u samo šest mjeseci.
Ozempic i Wegovy (semaglutid) su peptidi koji oponaša hormon GLP-1. Prvobitno odobren za dijabetes tipa 2, od 2021. se koristi i za mršavljenje.
Mounjaro i Zepbound (tirzepatid) djeluju na dva receptora (GLP-1 i GIP). Smatra se da je zbog ovog dvostrukog djelovanja tirzepatid efikasniji u podsticanju gubitka kilograma.
Endokrinolozi objašnjavaju da ovi lijekovi, pored mršanja, direktno poboljšavaju kardiovaskularno i zdravlje bubrega jer se receptori na koje djeluju nalaze i u srcu te krvnim žilama, smanjujući upale i rizik od ateroskleroze.
Iako djeluju kao čudesno rješenje, ovi lijekovi imaju i nedostatke, javljaju se mučnina, povraćanje, proljev i zatvor.
Stručnjaci upozoravaju da se uz masnoću gubi i mišićna masa te gustoća kostiju. „Kada prestanete uzimati lijekove i vratite masnoću, ne vraćate mišiće, pa možete završiti slabiji i krhkiji nego ranije“, upozorava dr. Michael Falster.
Cijena je i dalje glavna prepreka. U Australiji Ozempic košta oko 150 dolara mjesečno, dok se skuplji lijekovi poput Wegovyja kreću i do 700 dolara. U SAD su procjene pokazale da bi pokrivanje ovih troškova kroz državne programe moglo dostići nevjerovatnih 1,5 biliona dolara godišnje, što izaziva paniku kod državnih rizničara.
Očekuje se pad cijena zbog dolaska konkurencije. Kompanije poput Pfizera i Rochea već rade na oralnim verzijama (tabletama), dok druge testiraju injekcije koje bi se primjenjivale samo jednom mjesečno.
Kao i kod vještačke inteligencije, ova era je tek na početku. Jedno je sigurno: nekima će donijeti ogroman profit, a ljudskoj civilizaciji bi, za razliku od nekih drugih tehnologija, mogla značajno produžiti životni vijek.