Bijela džamija na Vratniku jedna je od najstarijih džamija u glavnom gradu naše zemlje. Džamija je locirana na uglu ulica Bijela česma i Džanina ulica (Kršilovac) i u neposrednoj je blizini kasarne Jajce.
Sagradio ju je hadži-Hajdar efendija, sekretar Gazi Husrev-bega, poslije 1536, a prije 1545. godine, po uzoru na Begovu džamiju.
Opjevana u sevdalinki
Mali ljudi zna da je upravo ova džamija opjevana u sevdalinki Safeta Isovića "Šehidski rastanak".
"Samo još Bosne da mi je
Pa da me sevdah opije
Da me bude pjesme stare
I mujezin sa munare
Sa bijele džamije", stihovi su dobro poznate sevdalinke koja budi posebne uspomene starijim generacijama, ali i mlađima kojima je postala 'neizostavan simbol' Bajrama kada se često može čuti na malim ekranima i radio stanicama u sklopu bajramskog programa.
Od ukupno deset džamija na Vratniku Bijela džamija sa svojom vitkom kamenom munarom po svojoj arhitekturi spada među najljepše džamije na Vratniku.
Do nje je voda išla uzbrdo
U nastavku donosimo neke značajne detalje o ovoj džamiji.
Zapisano je da je hadži-Hajdar stanovao u Sarač Alijinoj mahali u naselju Vrbanjuša, te da je, nakon što se obogatio radeći kod Gazi Husrev-bega, sagradio džamiju i uz nju mekteb. Nije poznato koliko je Hajdar efendija uvakufio sredstava za izdržavanje svojih zadužbina, ali je poznata njegova naredba da se u džamiji svakog dana uči po 6 džuzova (dijelova od 20 stranica) Kur'ana.
Bijela džamija je jednoprostorna džamija sa spoljnim drvenim sofama, četvorovodnim krovom i kamenom munarom. Uz harem džamije, sa jugoistočne strane, u Džaninoj ulici je 1815. izgrađena česma sa kamenim koritom. Pretpostavlja se da je osnivač džamije još prije 1545. na tom mjestu podigao česmu koja je 1815. zamijenjena. Zanimljivo je kako je to bila jedina česma sa desne strane Miljacke do koje je voda išla 'uz ulicu', odnosno uzbrdo.
Pokraj džamije je 1874. podignuta drvena sahat-kula, sa starim satom sa Gazi Husrev-begove sahat-kule. Pošto se sahat-kula pri jačem vjetru ljuljala, stanovnici okolnih mahala su je ubrzo srušili iz straha da ne padne na prolaznike.
Jednoprostorna džamija
Prema konceptu prostorne organizacije, pripada jednoprostornim džamijama sa dimenzijama oko 10,90 x 11,65 metara, vanjskim drvenim sofama, četvorovodnim krovom i kamenom munarom visine 22,50 metara. U Bosni i Hercegovini ovaj tip džamija gradi se neprekidno od sredine XV vijeka.
Uz džamiju su sagrađeni mekteb i sahat-kula, koja je srušena u vrijeme austrougarske vlasti.
Njen graditelj hadži-Hajdar je umro 1545. na povratku sa hadža u Mekki, a sahranjen je pod turbetom u džamijskom haremu (dvorištu). Predanje kaže kako su na njegovom turbetu bili zlatni nišani (vjerovatno sa pozlaćenim natpisom), koje je sa sobom odnijela vojska Eugena Savojskog koja je u oktobru 1697. spalila grad.
Tokom rata od 1992. do 1995. džamija je granatirana i pretrpjela je znatna oštećenja, a nakon rata je temeljito obnovljena.
Nacionalni spomenik
U haremu među novijim mezarima nalaze se i stanovnici mahale koji su poginuli prilikom srpskog granatiranja džamije i prostora oko nje. Na nišanima iz daleke 1548. godine, ali i na nekima iz posljednjeg rata uklesani su stihovi koji šalju istu poruku: "Od Boga se traži oprost za umrlog i njegove bližnje, a živi se pozivaju da im prouče Fatihu".
Graditeljska cjelina – Bijela džamija (džamija Divan katiba Hajdara) u Sarajevu proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Odluku donijela je Komisija na sjednici održanoj od 7. do 10. novembra 2006. u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović), Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik.
Nacionalni spomenik čine: džamija, zgrada mekteba, česma i harem sa turbetom.
