Svako ko voli slatko sigurno je barem jednom čuo prijedlog za „detoks od šećera“ ili dijetu sa smanjenim unosom šećera kako bi „resetovao“ čulo ukusa i možda povećao otpornost na primamljiv zov mafina, bombona ili neke druge omiljene poslastice.
Ali, iako taj savjet zvuči razumno, postavlja se pitanje, da li zaista funkcioniše?
Srećom, ne morate sami prolaziti kroz tu „torturu“. Jedno nedavno istraživanje pokušalo je utvrditi da li zaista možete „reprogramirati“ svoja čula tako da počnete odbijati slatkiše, a rezultati? Recimo samo da nisu baš iznenađujući.
Kako je funkcionisao „test slatkog ukusa“
Studija objavljena u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition podijelila je 180 učesnika u grupe koje su se hranile dijetom s niskim, umjerenim i visokim nivoom slatkog ukusa, pri čemu su im davani savjeti i hrana kako bi tokom šest mjeseci postigli zadate ciljeve.
Učesnici su testirani prije i nakon šestomjesečnog perioda kako bi se utvrdilo koliko im se sviđaju slatki ukusi i kako ih percipiraju, a zatim ponovo četiri mjeseca nakon završetka dijete.
Rezultati su pokazali da nije bilo razlike u tome koliko su ljudi voljeli slatko prije i poslije studije, bez obzira na grupu u kojoj su bili.
Kada su nakon završetka istraživanja učesnicima ponuđeni različiti doručci iz kojih su mogli birati, također nije bilo razlike u količini slatke hrane koju su birali. Zanimljivo je i da je grupa s niskim unosom slatkog unosila manje kalorija samo tokom prvog mjeseca, dok kasnije nije bilo značajnih razlika u ukupnom kalorijskom unosu između sve tri grupe.
Zaključak: pridržavanje dijete s malo šećera vjerovatno neće „ugasiti“ vašu ljubav prema slatkišima, bez obzira na to koliko dugo traje.
„Mislim da se sklonost ka slatkom i sposobnost da se ona smanji uvijek razlikuju od osobe do osobe, ali na široj skali ne vjerujem da ćemo vidjeti da ljudi ‘resetuju’ svoj osjećaj za slatko“, kaže Travis Masterson, MS, PhD, portparol The Obesity Society.
Šta raditi ako volite slatko
Iako „reset“ ishrane vjerovatno neće ukloniti želju za slatkim, brojna istraživanja pokazuju da visok unos šećera može imati ozbiljne zdravstvene posljedice, uključujući povećan rizik od metaboličkih poremećaja poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, pa čak i raka.
„Ljubav prema slatkom je zapravo prirodna osobina jer je povezana s unosom biljaka i hrane koje su sigurne i dobar izvor energije, vitamina i minerala, na primjer voće“, kaže Masterson. „Problem je što danas živimo u vremenu obilja hrane, a mnogi proizvodi su posebno ‘optimizirani’ da budu vrlo slatki. Često su bogati šećerom i mastima, što znači mnogo kalorija u maloj količini.“
Zbog toga je važno držati unos slatkiša pod kontrolom ili ih barem zamijeniti zdravijim opcijama. Voće, jogurt i tamna čokolada mogu zadovoljiti želju za slatkim, a istovremeno donijeti i određene zdravstvene koristi.
„Pokušajte prilagoditi količine i praviti pametne zamjene za manje kalorične namirnice koje i dalje čine ishranu ugodnom“, savjetuje Masterson. „Opće pravilo je okrenuti se manje prerađenoj hrani. Voće je dobar primjer kako možete zadovoljiti želju za slatkim bez velikog unosa kalorija.“