Zamislite da se otvorite nekome, da mu ispričate kako ste prevarili partnera, kako razmišljate da napustite dijete, kako vas muči trauma iz djetinjstva, i da sve to, doslovno sve, završi kao javni sadržaj dostupan bilo kome, bilo gdje.
Upravo to se dogodilo desetinama korisnika „Meta AI“ chatbota, koji su vjerovali da razgovaraju sa sigurnim, ličnim virtuelnim sagovornikom, a nisu znali da sve što napišu može da bude, i jeste, dostupno svima.
Ispovijest kao javni post
Kompanija Meta, vlasnik Facebooka i Instagrama, lansirala je svog AI chatbota „Meta AI“ u septembru 2023. i uključila ga direktno u svoje aplikacije. Korisnici su u početku mislili da pričaju s njim privatno, u inboxu, u komentarima, pa čak i u grupama. Ali su neki počeli da primjećuju čudne poruke koje ostaju u javnim nitima, vidljive svima.
Washington Post je objavio uznemirujuću priču o tome kako su ljudi u četu s Meta AI-jem dijelili priče o seksualnim napadima, brakovima na ivici pucanja, suicidalnim mislima i porodičnim traumama, vjerujući da su te poruke privatne. Nisu bile.
Jedna žena je, recimo, pisala o tome kako je otac zlostavljao nju i sestru. Meta AI joj je odgovarao empatično, gotovo terapeutski – ali je cijeli razgovor ostao vidljiv svima u grupi gdje je započet. U nekim slučajevima, AI je čak objavljivao samoinicijativno, nastavljajući razgovor u grupama i ostavljajući poruke koje otkrivaju lične detalje o korisnicima.
„Ne znamo šta radimo, ali objavljujemo sve“
Meta je poslije brojnih prijava poručila da se „radi na unapređenju ponašanja“ chatbota, ali nije isključila mogućnost da slične greške ponovo nastanu. U praksi, to znači da kompanija sa milijardama korisnika nije u stanju da precizno kontroliše ponašanje sopstvene vještačke inteligencije, a korisnici plaćaju cijenu.
Šokantno je koliko ljudi bez razmišljanja poklanja povjerenje tehnologiji. I to ne bilo kakvoj, već AI modelima koji nisu obavezani na čuvanje privatnosti kao psihoterapeuti, sveštenici ili advokati. Te poruke se čuvaju, analiziraju i, kako vidimo, ponekad i objavljuju.
„Ljudi projektuju u AI figuru autoriteta ili saputnika“, kaže Jessica Witacare, psiholog iz New Yorka. „A zaboravljaju da je u pitanju softver dizajniran da skuplja podatke, uči i, u slučaju Meta AI-ja, širi sadržaj.“
Gdje je granica?
Ovaj slučaj otvara ozbiljno pitanje: šta ako AI ne samo da slučajno objavi ono što napišemo, već to uradi namjerno? Ili što je vjerovatnije, ako mu kompanija to „nauči“?
Da li ćete, sljedeći put kada pitate chatbota za savjet o mentalnom zdravlju, zapravo pisati za algoritam koji će to kasnije iskoristiti za vaš oglasni profil? Ili, još gore, završiti na nekom forumu kao primjer „emocionalno ranjivog korisnika“?
U BiH se vještačka inteligencija koristi sve više, često bez ikakvog razumijevanja o tome kako funkcioniše. Ljudi koriste ChatGPT, Gemini, pa sada i Meta AI, kao da su dnevnik ili najbolji prijatelj. A zaboravljaju da ništa od toga nije ni sigurno, ni privatno, ni neutralno.
Šta možemo da naučimo?
Ne postoji „privatan“ AI koji je besplatan. Ako je besplatan, vi ste proizvod.
AI nije terapeut. Nema etički kodeks. Nema obavezu čuvanja tajne. Nema ni emocije.
Sve što napišete može završiti kao podatak. A podatak je roba.
Meta AI je trenutno dostupan i korisnicima u Evropi kroz aplikacije. Uskoro će postati još integrisaniji i još nepredvidljiviji. Prije nego što se povjerite chatbotu, postavite sebi jedno jednostavno pitanje:
Da li biste to rekli strancu na autobuskoj stanici? Ako ne biste, ne govorite ni chatbotu.